Prije sna o snu koji danas budna sanjam osjetih tvoju blizinu u suncu moga malog svemira. Kao noćni leptir si sletio u zagrljaj noći i odnio me u svijet tišine. U mikrosvijetu osjetih izrastanje univerzuma boja, uronih u legendu svjetlosti i utopih se u oceanu sanja. Spokojna u snazi tvog svjetlosnog zagrljaja naslutih ljepotu tvojih očiju. U tijelo je ponirala lakoća, sreća se širila tkivom, ljubičasta koprena je grlila dušu, a pjenušavi nektar proticao venama. Dugo, dugo prije ovog vremena si postojao u snovima, hranio si dušu tihom muzikom kozmosa, odnosio me do središta svijeta, u onu točku u kojoj se zrcali život i ljubav. Volio si me u zavjetrini stvarnosti, lutao si mojim snoviđenjima, bdio na vratima vremena, budio me u praskozorjima svijesti. Bio si strastan, nježan i vječan, bio si ljubav, život i san. Svojim šapatima si zalijevao cvijetove u dubini srca, osmijesima obećavao vječnost sna o snu u snu. U zrcalima svijesti si slagao nezaboravne mozaike mojih duševnih stanja, iskrio puteve ka dubini, osvijetljavao tunele podstvjesti i izvodio me pod koplja sunčanog sjaja. Bio si i ostao Hiperion, bog sunaca mog malog kozmosa. U jednom davnom prskozorju si sišao sa nevidljivog pijedestala i uz mene zakoračio ovozemaljskim stazama.
Naša životna lađa, satkana od tkiva naših snova, sada koridorima vječnosti jezdi, odnosi nas u svjetove sanja, zaustavlja se na večernjoj zvijezdi. U dubini svijesti tvoja duša još uvijek širi svoje nježne moći, mi danas živimo davno pročitane bajke, živimo poeziju drevnih oceana, u ljubavi postajemo svjesni lakoće postojanja.
Na granici između jučer i sutra, između života i smrti, konačnosti i beskraja osjećam kako ljubim ljubav, osjećam je u svitanjima, vidim je u podnevnom suncu, naslućujem je u svjetlosnoj muzici sutona, spoznajem je u dubini tvog pogleda, u misli koja me odnosi u onaj imaginarni dio postojanja iz kojeg crpim stvarnost i budna život sanjam. Udišem ljepotu i rađam se uvijek iznova u snu. Svjetlo tvoje me miluje, lomi se u Kohinoru spoznaje i stvara sretan trenutak. Postajem osjećaj bezuvjetne ljubavi, nedodirljive i neopisive sreće. To je ljepota i lakoća tvog zagrljaja, tiha melodija tvoga glasa, životna lađa kojom budna jezdim ka onoj inače nedohvatnoj svjetlucavoj zvijezdi.
Na granici između jučer i sutra, između života i smrti, konačnosti i beskraja osjećam kako ljubim ljubav, osjećam je u svitanjima, vidim je u podnevnom suncu, naslućujem je u svjetlosnoj muzici sutona, spoznajem je u dubini tvog pogleda, u misli koja me odnosi u onaj imaginarni dio postojanja iz kojeg crpim stvarnost i budna život sanjam. Udišem ljepotu i rađam se uvijek iznova u snu. Svjetlo tvoje me miluje, lomi se u Kohinoru spoznaje i stvara sretan trenutak. Postajem osjećaj bezuvjetne ljubavi, nedodirljive i neopisive sreće. To je ljepota i lakoća tvog zagrljaja, tiha melodija tvoga glasa, životna lađa kojom budna jezdim ka onoj inače nedohvatnoj svjetlucavoj zvijezdi.
Ti si istinska pjesnikinja "ti budna život sanjaš"citiram te...a zapravo bi tebe trebalo učiti napamet jer tvoje finese se ne nalaze ćesto u pjesništvu...zato ti "hvala"...Sjajna si....xy
AntwortenLöschenhvala ti dobronamjerniče....da, ja budna sanjam život i znam da ne postoji nitko u očima tuđim, tamo ne postoji netko koga ja ne osjećam dušom i ne vidim srcem...tek u dubini mikrokozmosa svijesti se slažu kristali našeg istinskog postojanja... u univerzumu uma se iskre zrcalni neuroni naše spoznaje sretnog trenutka postojanja...:-)))
AntwortenLöschen