Zlaćana spirala jednog sna

Dok tijela umorna od dana postelju traže, a moje misli uzdrhtale s mjesečinom bitku vode, tvoja snenost, duše tvoje sjenka, tada tišinom zvjezdanoga sjaja moje usnulo srce nježno snaže, zvjezdanim prahom tvoga bića snenog moju dušu maze, na portama snova na moja snoviđenja paze i uzdižu ih do treperave nebeske slobode. U noćima takvim oživljava trenutak, usnulost naša s budnosti se spaja i sanja uzburkano more, nebesko vreteno što vjetar s juga u ples zlaćane sprale pretvara, jedan davno razbijeni lutak dokazuje da je mjesečevim sjajem pobijeđena neka davna tuga, a moje trepravo srce dušu tvoju slijedi dinamikom snova, plesom zlaćanog vretena u kristalne bezvremene dvore. Sjenke duša naših na uzglavlju bdiju, vjerna straža zlaćanog vretena što suprotnosti života u cjelinu slažu, strune snova naših se u zakonu zlatnoga reza kriju, tonovima nebeske harfe, svjetlosnom muzikom, simfonijom mjesečevih mijena srca naša snena dodiruju. Tada tonemo u snove na portama jave, jačamo lanac nježnih vezivanja, sidrimo se u njedrima željenog raja u vlatima zvjezdane trave slušajući nebesku sonatu onih davno odsanjanih svitanja. Ljubav, sreća, boli, usponi i padovi, niti  zlaćane spirale, dinamika duša naših sjedinjenja, sklad i nesklad, simetrija i asimetrija, znakovi vječne ljepote, snenih srca drhtaji, ples sa zvjezdanim vilama u spiralnom zdanju postojanja na zvijezdanoj stazi  do novoga buđenja.

http://www.blog.hr/print/id/1625359612/zlatni-rez.html