Varijacije na temu, agonije i ekstaze u carstvu snova.

Ponoć kao dobra vila izrasta iz nebeskog ljiljana i prepolovljava svaku noć. Vječni međaš na granici danas i sutra otkucajem tog nebeskoga zvona poziva sretne duše u zagrljaj čuvara snova, u sanjanih osjećaja ples. Milijarde zvijezda, tih svjetlosnih noćnih bića grle duše i crtaju ljubičastim sjajem tajanstveni svemirski krijes. Ponoć sretna u svom trenutku sreće, u treptaju oka vječnog bezvremena, odbrojavajući dvanaest treptaja kozmičkoga srca, u tom čarobnom času zaustavlja igru svojeglavog boga i na zemlju prosipa zvijezdani prah, sjemenke iz kojih u jutrenju niće život jednostavan i lijep. Ta tajnovita vila sretnoga trenutka, iz srca nebeskog vretena vrtnjom preslice kozmičke duše, koja život ljubi, životu daruje harmonije sjaj. Treprava i snena, trenutkom harmonije zagrljena, srebrenom kočijom odlazi u mjesečev hram i tamo sa Morpheusom nad snovima bdije, zaustavlja ples vampira, ne dozvoljava im da krv ljudskih snova piju, stražari nad usnulim dušama da se nijedna u noćnim morama ne izgubi, da uvijek sretne dočekaju svog sretnog snivanja kraj.

U snovima mijenja sadržaje ispričanih priča, Orfeja vodi ka izlazu iz Hada i ne dozvoljava mu da okrene glavu. Euridika se sretna u život vraća, u zagrljaj sretnoga mladića. Zaustavlja tužne snove i suze pretvara u kristalne cvijetove. Gledajući ovu sliku Camille Corotta pričinja mi se da je kraljević snova i nad njegovim snovima bdio i tako slikom drevnog umjetnika i u snovima sretnih duša završava davno ispričana tužna  priča. Morpheus tka tajanstveno tkivo snova u čudesne tvorevine uma, tvorevine satkane od pjene koje svojim pjenušavim plesom zlaćanu spiralu tvore i u njoj vječnu igru duše i njene sjene. Ta noćna predstava na pozornici duše, taj igrokaz sjenki i sanja u ljubičastoj odori ponoćnoga sjaja, u vječnoj vrtnji nebeskog vretena iskri i u dušama snenim zlaćanim nitima trag spirale življenog života ostavlja. Svemirsko srce sretno, u ritmu svoga bila, ne zaustavlja taj ples, ne umara se od te ljepote, ne zastaje ni na tren. U toj simfoniji od ponoćnoga praha i nijansi zvijezdanih boja zrcale se ljubav, sreća i mir. Treperenjem njenim u beskraju snova niće sretan svijet i spušta se u javu kao nebeski pupoljak iz kojeg izrasta svilenkasti sretnoga trenutka cvijet.

http://dinaja.blog.hr/