Varijacije na temu, agonije i ekstaze čuvarice našeg dušokruga

Čuvarica moga, tvoga, našeg dušokruga, kroz unutarnji svemir ispisuje ljubičastim snovima riječ po riječ, a u nama budi nadahnuće istkano od niti življenog života, nadahnuće izraslo iz drevnih snoviđenja u kojima osjetih da postojim u in spiraciji, u životu, u duhu, u duši, u sretnom trenuku umijeća osjećanja osjećaja. U bonaci srca i oluji duše osluškujem žubor izvora iz svemirskih visina i tada sretna osjećam umijeća zov, uplovljavam u sretnu luku poetičnog perivoja u kojoj susrećem usidrene svjetove srodnih poetskih duša i čitam svilenkastim slovima ispisanu poeziju njihovih sretnih trenutaka, u njihovom stihu vidim kraljevnu sa dijademom od bisernih slova u kosi. Istina je neki tek pišu kičastom slovima o trenutku kreacije ne osjećajuć snagu inspiracije, jer ona je božanski dar ali i vječni, znanosti, mistike i čuđenja za novim znanjem, zagrljaj. Osjetiti snagu čuvarice tog čarobnog hrama, osjetiti njenu moć mogu tek oni koji nikada svoju svijest i svoj izričaj ne oblače u posuđeno ruho, nikada ga ne kite bajkovitim znamenjem, jer bajka  je tek divna iluzija, a živjeti bajku je uranjanje u nepostojanje u osobnom snu,  bijeg od istine i novih saznanja. Da, bajkovito kraljevstvo postoji još od davnih dana, ono vjekuje u gradu sanjajućih knjiga, o njemu snena duša vječno sanja, u njemu se krije želja, žudnja, čežnja kristalnog oblutka koji u našem dušokrugu postoji od samog svemirskog osnutka. Kraljevna mog, tvog, našeg sretnog trenuka ponekada šapuće bajke, priča davne priče, poziva nas na planetu sunca, odvodi nas na cvijetnu livadu kraljevne gušćarice, uči nas razgovarati sa vjetrom, a onda iznenada zaustavi vrijeme i izgovori riječi snagom sadašnjeg trenutka i sjedinjuje nas sa poetikom svjetskoga trenutka, otvara nam porte novih osjećanja iz kojih izrasta nova duševna snaga i nastaju novi kristali iznjedreni iz sretnog trenutka, tog kristalnog, umnoga- osjećajnog oblutka.    
Riječi ispisane dušom koja voli, dušom koja sanja, iznjedrene iz duše kojoj tuga nije strana, te riječi postaju zvijezde na unutarnjem nebu i zapisane zvjezdanim slovima dokazuju postojanje u zamku svjetskog znanja, u bezvremenu vječne poezije, riječi njegovane u zagrljaju čuvarice izričaja snenog,  te riječi zrcale svjetlosnu muziku sretnoga trenutka. U dušokrugu sretnoga bića ljubav uvijek suho zlato tka, u njoj se kriju sretnoga trenutka moći, sreća, uzbuđenje i strast neprospavanih noći, snaga u kojoj duša snuje slatko i onda kada se probudi galijom nošenom leptirima svilenkastih krila plovi kroz poetske snove i zvjezdane galaksije glatko. Sretna u svom postojanju vladarica ljudskog dušokruga čarobnim kistom spletenim od snenih niti oslikava sretne duše platno, kao skulptor, umjesto dlijeta, žudnjom, željom, čežnjom u mramor svijesti klesa život pun zajedničkih snoviđenja. Zaigana, vesela i nježana kraljevna našeg dušokruga se vječno poigrava sa drevne ure klatnom i zaigrana prijateljuje sa našim tajnovitim porijeklom. U čarobnom vrtu našeg dušokruga, ona u plesu sa nitima nebeskog vretena svilenkastu mrežu tka, nježnu koljevku u kojoj,  iz fontane svjetlosti, iz naše duše snene iznjedren sretan trenutak, kao blješteći kristalni oblutak sniva svoj bezvremeni san.

http://dinaja.blog.hr/