U kaleidoskopu želja, u vremenu, u tajnovitom bezvremenom sjaju, u renesansi probuđene duše granice nestaju, novi snovi ih svjetlosnom sonatom guše, novi vjetar sa svjetlosne planine ka dolini postojanja puše. U svakom čovjeku neka nova ideja, novo snoviđenje drijema, a nove spoznaje, treperavi osjećaj, u dubini duše, novu baladu o međuljudskoj ljubavi piše. Čarobno putovanje unutarnjim svemirom, čarobno trajanje u svjetlosnom zagrljaju vječne ljepote, u ljudskim dušama dobrota eonima drijema i budeći se gasi tminu svih novoizrastajućih dilema. Uranjam u rijeku vremena, postajem anđeoski snena, postajem sretnoga trenutka kap, sretna kraljevna sanjanog bezvremena i osjećam kako me tuđe misli miluju, osjećaji nježni onih svjetskih duša koje me u ponornici želja svojim osjećanjem dodiruju. U svakoj toj kapljici iskrenja dobrih želja jedno sunce leži, na cvijetnoj livadi satkanoj od snova srne, srcem mirne, piju vodu sa zlaćane stijene, a djecu razigranu vjetar igrom leptira u krugu istinskog života milovanjem nježi. U kapljici sretnoga trenutka sjedinjuje se cijeli svijet u svjetlosnih niti mreži. U davnom krabuljnome plesu, drevnom plesu ljudske zle sudbine, igrale su maske svoj vještičji, na sreću nedosanjani, san. Danas krinke nestaju sa lica i pod suncem velikoga neba rađa se za čovječanstvo novi, sretan dan. U treptaju oka, u sjaju unutarnjeg sunca, u sretnom trenutku i osmijehu ljubavne miline, u zagrljaju vječne topline iskre se samo anđeoska lica, sa rascvjetalih trešnjinih pupoljaka širi se cvrkut ptica i mirišljava kupka nektarova soka, čarobnog napitka kojim Kairos opija sva sretna srca, omamljuje duše snagom ovog, iz svjetlosnog zagrljaja ljubavi i sreće, dobrote ljudskih duša, iznjedrenog praskozorja punog novih nadanja i božansko- anđeoskih sanja.
http://sto-je-zivot.blogspot.com/2008/01/o-srei-i-ljudima.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen