Varijacije na temu, agonije i ekstaze čuvarice mjesečeva hrama

Kroz tminu noćnih priviđenja čuvarica mjesečeva hrama, na vratima svjetla, svjetlo kristalnoga sjaja nad snove usnulih duša prosipa. U bezvremenu, vremenskog kotača, koračam stazom njenog snoviđenja, živim njena uzbuđenja, lebdim u daljine do svetišta snova, do svetišta na izvoru ljepote u kojem se iskri prah svih mojih sjećanja, zlaćane niti pamćenja, blješteći dragulji uspomena. Dok u mislima lebdim ka mjesečevom hramu, slušam tišinu usnuloga grada, vidim kako se gase svijetla na oknima zgrada i pričinja mi se da osjećam kako duše tonu u snivanja drevna. Poželim tada čarobno vreteno kojim bih od mjesečeva zlata mogla presti niti snova koje budna sanjam i kao čuvarica mjesečeva hrama zagrliti sve ljude u ovom trenu nadzemaljske sreće. Lebdim bestežinskim svijetom, svijetom u kojem tkivo sreće iskri, dodiruje me Einsteinovo djelo, misaona snaga tog davnog pionira, lutalice putevima svjetla, oca svjetlosnog zagrljaja u kojem sretna, u sretnom trenutku, trajem. Vidim Dalievo rastopljeno vrijeme, njegove nepostojeće satove, čujem odkucaje njegovog plavog sna i znam da sudjelujem u snu vremena. Picassove Avignonke mi se smiješe, njegov razbijeni lutak me poziva na svjetlosni ples i tako opijena naslućenim istinama ulazim u hram u kojem je trenutak postao vječnost. U mjesečevom hramu žrtvenika nema, tu u svjetlu ljubav vjekuje, zlaćanu spiralu od svojih niti kuje, povezuje uspavana srca u svoj zagrljaj. Na oltaru snova sjećanja se bude, čuvarica mjesečeva zlata, od trepravih niti ljepotu tka, svilenkasti veo kojim, u beskraju samoće zalutalim putnicima, staze ka ostvarenju želja istkanim mjesečevim svjetlom pokriva i odvodi ih kroz vrata vremena na pučinu bezvremena.
http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://utjelovljeni-um.blogspot.com/