Poslije tebe je ostalo nebo rastrgano u mrvice boli i ranjeno sunce sa ožiljkom tuge na još uvijek nasmiješenom licu. Ljubav se sakrila u ocean snova i čeka plimu osjećanja da ponovo izroni na pješčanom žalu života. U pauzama između sjećanja i nadanja ulazim u Arkadiju sna, plešem sa vilama i osluškujem zvuke Panove frule. Nježni tonovi uzlijeću u beskraj svemira i postaju strune, tajanstveno ljepolo, koje krhotine srca slaže u mozaik novog trenutka. Ljeto se vraća u svom punom sjaju na obronke svakodnevice, a moja duša se krije u kamenjaru gorštačkog pejsaža žudnji. Ostao si u sjećanju okićen viteškim znamenjem buntovnika bez razloga, odlutao si džunglom na asfaltu u neki drugi zagrljaj, a ja na obroncima snova oplakujem mrtvorođeno čedo naših zagrljaja. U pastelnoj slici sanjanog raja prekrajam ljubavne pjesme u elegije trenutku. Nekada sam bila okrutna prema daljinama koje su krale trenutke sreće, bila sam nemilosrdna neosjećajući da je tišina eliksir ljubavi. Danas sam postala milostiva, neočekivano milostiva prema razdaljinama u kojima tražim provaliju u koju bih bacila ljutnju i bjes. Osluškujem tonove frule, vilinska dobrota se uvlači u trenutak i vraća me na obalu oceana u kojem sakrih ljubav. Nad uzdrahtalim srcem život titra nekim nepoznatim ritmom. Tigar na kojem sam jahala kroz san i jaganjci koje milovah u Arkadiji me slijede do vrulje iz koje izranjaju pročišćene ponornice osjećanja. Osjećam sol na usnama, velika praznina boli se puni kapljicama vode iz Mnemozinine rijeke lijepih uspomena.
tužan sam radi tvoje poetske tuge....nadam se da ne tuguješ za nekim ko te nije vrijedan?xy
AntwortenLöschen