Anđeoska sjenka duše

Sjenka duše, sjenka koja izrasta iz sjedinjenja svjetlosti i tmine, sjenka koja zrcali postojanje svjetlosnog bića u nama samima, sjenka bića koje nas neprimjetno vodi zvjezdanim putevima uma, bića koje nas ostvaruje u vječnoj igri svjetlosti i sjene našeg unutarnjeg svemira. Nitko, do nas samih, ne može ubiti svjetlost, jer tmina svojim postojanjem dokazuje postojanje vječnog plesa dana i noći našeg postojanja, osvjetljava puteve koji kao pušćana cijev uranjaju u tminu našega neznanja. Nepotrebno  je boriti se sa sjenkom jer ona uvijek dokazuje postojanje tmine u zrcalima naše svijesti. Ne, ona nije vrlo moćna, ona je uvijek prisutna, ona uvijek postoji pa iako nekada poželimo da ona ne postoji, ona je uvijek i zauvijek prisutna u trenutku osjećanja osjećaja vječne svjetlosti uma, svjetlosnog puta ka konačnoj spoznaji postojanja u svjetlosnom trenutku sreće. Borba sa sjenkama duše je rat bez pobjednika, rat u kojem spoznajemo slabost imaginarnog oružja koje smo izgradili slijedeći varljivu snagu razuma, oružja koje gubi vjerodostojnost na bojnom polju istinskog postojanja, sretnog trenutka u anđeoskom zagrljaju vječne svjetlosti. Um je svjetlost koja osvijetljava sjenke naše duše, svjetlost koja se uvlači u tajnovite strane našeg nesvjesnog postojanja, svjetlost koja nam ucrtava puteve razumjevanja u tmini šume našeg istinskog trajanja u sretnom trenutku postojanja. Oni koji pokušavaju ubiti sjenke svog istinskog postojanja, mute izvor istine u sebi, lutaju nepostojanjem imaginarne svjetlosti koja bez tmine, bez spoznaje sjenki nikada ne bi bila svjetlost, nikada ne bi dokazivala da ona u svom anđeoskom bići uvijek i zauvijek izrasta iz vječne igre svjetlosti i tmine.