U ognjilu ljubavi...

U dolini smaragdne rijeke,

na obroncima zemlje dobrih ljudi,

među čokotima crnoga vina,

na suhoj grudi tvoga djetinjstva

zagrlismo tišinu,

osluhnusmo jecaj vremena,

dotaknusmo vječost.

Grlio si tankoćutnošću svojih dlanova,

ljubio nježnošću usana,

pretakao medovinu neprocjenjive vrijednosti

u moja njedra,

ispijao nektar čujnosti iz mojih uzdaha.

Svaki naš pokret se oslikavao

na putokazima vječnosti.

U zagrljaju duše i tijela

osluhnuh bezglasje sreće.

Tihovali smo tihanim govorom ljubavi,

smijali se jecajem tišine,

voljeli urlikom bezriječja,

izgarali ognjilom strasti,

gasili žeđ pod slapom sanja

u dolini zelene rijeke.

Na vrulji istine uronih u kaplju promjene,

oćutih žigosanje trenutka spoznaje,

smislenost u besmislu nepostojanja,

besmislenost u iluzijama,

otkrih istinu

u

ekliptici nutarnjeg sunca,

u rađanju na levantu i

umiranju na zapadnom nebu,

u savršenoj putanji našega nesavršenstva.

Naslutih vrtloženje zlatne niti između nas,

oćutih zagrljaj svjetla i tmine,

noći i dana,

sutona i svitanja,

susret tebe i mene

u pjesmi ljubičastog srcorzorja,

u ognjilu ljubavi,

u plamenu svijeće na oltaru vremena,

u titraju vatre na ognjištu žudnji,

na stazama ka zvijezdama,

tvom putu k meni.

http://umijece-vremena.blogspot.com/