Varijacije na temu, agonije i ekstaze u gradu sanjajućih knjiga.

U gradu sanjajućih knjiga nema tuđih snova zaleđenih u zanatski ispisane misli. U tom gradu prevare ljepote ne postoje, u dubini odsanjanih snova samo se toplina i dobrota roje jer su knjige ispisane slovima duše, kristalima sreće, ljubavlju pravom istkanim slovima svilenkastog sjaja. U tom čarobnome gradu se zrcale ljudska srca u zagrljaju svjetlosnog beskraja i pišu poeziju svojih snova.

Čudesan se prostor pred očima snenim u svjetlosti bez izvora i bez tmine, u ovom čarobnom trenutku, u nekoj još nečuvenoj melodiji sreće iskri. U velikoj praznini punoj sjenki leptirastih krila, nazirem ples sjena, vidim zagrljaje njine sa svijelosti bijelom, a iz duše materije izranjaju svjetlucave iskre dijamantnog sjaja. U tom gradu se snovi svjetlosnim stazama slobodno kreću, vidljivi u svojoj smirujućoj ljepoti, snovi drevnih knjiga, snovi o ljubavi i ljudskoj dobroti. Vidim poeziju, eseje i utopije drevne, vidim bajke, legende i ljubavne priče ispisane zvjezdanim alfabetom, slovima koja nisu slova nego ritam zvjezdanoga praha, ritam srca koje zvjezdanim stazama jezdi, slova osjećanja, glazba trepravih duša što se gradom snova širi. To su slova kojima se služe samo odabrani pisci, slova kojima srca pišu, slova koja se u sanjajućim knjigama kriju, slova koja skladaju melodiju sanjanih balada, slova puna uzdrhtalih mjesečevih niti.
Stojim pred portama grada sanjajućih knjiga čujem misli, čujem smijeh, čujem pjesmu, cvrkutanje ptica i veseli romor, zujanje treperavih pčelinjih duša što se roje i mirišljavim medom limunova cvijeta daruju svakog tko zakorakne u carstvo spokoja, ljubavi i sreće u zagrljaju svjetlosti bez tame, svijetlucave sjenke duša, zaigrane i neviđeno lijepe. Grad sanjajućih knjiga se preko sedam brežuljaka zlaćane boje širi. Kristalna se kupola u beskraj uzdiže i sa svih strana duša sunca u grad stiže. Opojan miris limunova drveta se mješa sa mirisima mora, lavande, oleandra i prastarih pinija. Vidim zemlju svu na dlanu, vidim sjenke duša, vidim ih kako oko vatre sjede i zajedno ka nebu šalju poruku vječnoga mira. U plavićastom svijetlu zaigranih snova naziru se utopije drevne, otok na kojem vrijeme bdije, Atlantida koja svoj san snije, grad sunca što ljubav zrači sjedinjeni u ovom čudesnom gradu satkanom od sanjajućih knjiga.

Koračam zvjezdanim stazama do hrama u kojem ljubavni san na morskim orguljama odu mladosti svira. Dotaknuta toplinom koju duše knjiga zrače ulazim u svetu građevinu da osjetim miris tamjana kojim san dobrote na oltaru život u ljubav pretvara. Nad oltarom se sunce s oblacima igra, razbija oluje, zaustavlja buru da u gradu snova suze neba kao dijamanti vječno u snovima blješte, da sanjajući pupoljci u san o ljubavi izrastu, da se mirisi sanjajućih knjiga mirisom drevnih šuma ovim snenim gradom šire. Osluškujem i u lahoru nježnom čujem zvjezdana slova, osjećam ritam sretne pjesme neba. To zvijezde, mjesec, sunce čarobnim slovima pišu baladu o gradu sanjajućih knjiga i slave ostvarenje davnih utopija i sjedinjenje svih duša svijeta u ljubavi, spokoju i miru.

http://www.webstilus.net/content/view/9879/65/
http://dinaja.blog.hr/