Dalijev Anđeo, tajnoviti Magicus sretnog trenutka.

Treba vidjeti, razumjeti i osjetiti njegovo djelo, treba naučiti osjetiti njegovo viđenje Danteove "Božanske komedije", treba znati krenuti stazama koji se isprepleću sa krugovima u kojima se zrcali harmonija istinskog postojanja. Dalijev način, bez obzira na raspon stilova od onog bliskog impresionizmu, nadrealizmu, psihoanalizi, znanstveno metafizičkoj i organskoj spoznaji, sve do duboko religioznog simbolizma, uvijek je temelj snažnoj imaginaciji, uvijek je osnova našeg i njegovog iracionalnog poetizma. Promatrajući njegovo djelo osjetimo da je ono podsvjesno u nama uvijek snažnije od svjesnog, čisto razumskog, da u nama budi snage Magicusa trenutka i da nas uvodi u imaginaciju svjetskih religija. Moglo bi se reći da, iako je imao viziju, ona nikad nije ostvarena po zadanom obrascu, uvijek su njegove slike na kraju bile iznenađenja za nas, ali kako nam je i sam umjetnik priznao, bile su iznenađenje i za njega samog. Salvatore Dali je naglašavao da se čovjek dok promatra neku sliku uvijek morao zapitati:
"Što ovo djelo predstavlja?"
Bez tog pitanja, golo estetsko divljenje ne predstavlja baš ništa, slijepo vjerovanje guši spoznaju, gluhoća svijesti zaglušuje svjetlosnu muziku trenutka spoznaje. Lutala sam satima njegovim muzejom, osjećala snagu njegove, u zagrljaj znanosti i umjetnost utkane treperave duše, a onda sam u monografijama dugo promatrala njegove slike, zaustavila se na leptirastoj i cvjetnoj galiji izrasloj iz osjećaja njegovog sljedbenika i osjetila sjedinjenje prošlosti i budućnosti u jednom jedinom treptaju oka. Prisjetih se svih mojih duševnih lutanja, prisjetih se treperavih leptirića u srcu, cvjetanje mirisnih pupljaka u umu i šapnuh samoj sebi. Na horizontu snova, tamo gdje želje razbijaju tišinu nepostojanja u svjetlosnom zagrljaju znanja i mistike, tamo je neka zalutala barka spustila jedra na pješćanom žalu mojih vjerovanja. Ruke mjesečine rasplićču zlaćanu kosu anđeoskog sjaja, križ na kojem je izdahnula  istina Božjeg postojanja u čovjeku blješti snagom čarobnjakova uma, a nebesko glazbalo dotaknuto rukom ove spoznaje treperi simfonijom svitanja i pretvara drevna uvjerenja u zlaćanu spiralu nebeskog vretana čija vrtanja u meni budi u Magicusa svjesno spoznatog sretnog trenutka življenja.
http://dinaja.blog.hr/