Maslačkovo sjeme.

Zaustavljena dahom sudbine, pogleda još punog rastraganih komadića snova i zlatnih niti vjerovanja, osjetih zagrljaj duše i tijela, naslutih iskrenje života i postadoh kapljica rose na umirućem maslačku. Udahnuh svježinu jutra i probudih toplinu u venama koje su se oslobađale otrova proteklih tuga. Oko mene se širila lijepota jutrenja sljezove boje i ja doživjeh pucanje opne boli, osjetih da se ono što ćutih kao prazninu vrti u treptajima tjelesnog vretena i tka svilenkasti tepih kojim duša krenu u ovaj sretan trenutak buđenja. Nađoh se u zrcalnim neuronima moga uma, vidjeh ples letira u ogledalima svijesti i osluhnuh uspomene koje su se iskrile svjetlosnom muzikom u tom tajnovitom labirintu postojanja. Lepršavost te čarolije obgrli kap na dlanu vremena i srce zakuca ritmom leptirića u spoznaji, otvori vrata metaverzuma i  pozva me u novi san. Otvorih okna duše i osjetih kako sunce miluje ledenicu nutrine i zadnje strahove pretvara u kristalnu prizmu spoznaje. Lahor dotaknu misli i ponese me u zagljaj predivnog osjećaja koji se širio panoramom ljubičastog svitanja. U ogledalima duše vidjeh otvaranje sedefaste školjke. Ljubav je moje, od tuge otežalo tijelo, pretvorila u leptirasto biće svilenkastih krila i ja poletjeh sa maslačkovim sjemenom u novi san.  

http://dinaja.blog.hr/