Zagrljaj bezvremena i trenutka

U dubini vremena, u zagrljau simfonije boja, na vrulji ponornice i valova srca, na zlaćanim zrncima žala moje duše osjećam izričaj ljubavi. Uspomene izviru iz tajnovitog oceana podsvijesti, trepravi leptirići se roje oko čudesnih cvjetova koji niću sjećanjima. Zlatno sunce iskri ljepotu ovog davno nacrtanog zagrljaja, osjećam ga kao nježno milovanje kista umjetnikove ruke. Kapljica vremena se zrcali u zakrivljenosti prostora i svjetlom mi najavljuje rađanje ovog sretnog buđenja u treptaju ljepote.
Secesija snova, oslobađanje lakoće postojanja, ljubav naslikana vremenom u kojem je vrijeme uronilo u naša srca i ostavilo znak vječnosti u njima. U sjenki duše blješti baklja, ona davna iskra koja je najavila ovaj vječni svjetlosni zagrljaj u pjenušavoj kupki radosti. U ovom treptaju oka otkrivam simbole nepostojanja i pretvaram ih u pečate koje ću nositi na srcu kao znak ljubavi, kao znak priznavanja Erosa u vremenu prije moga vremena. Slike, ti čudesni stražari vremena, čuvari trenutka svijesti ne dozvoljavaju zaboravu da zamagli njihovo postojanje, ne dozvoljavaju vremenu da prođe bez tragova u trenutku ponovnog susreta sa secesijom koju nosimo svi u srcima.
Zagrljaj, slika svjetlosne dimenzije sjedinjenja ljubavi i života, Zagrljaj taj predivni dokaz vremena u kojem je ljubav izašla iz viktorijanskih salona pod koplja dnevne svjetlosti i postala istinski doživljaj trajanja u trenutku, u kapljici vode velike rijeke bez povratka.

http://www.webstilus.net/content/view/10863/65/
http://dinaja.blog.hr/