Sjećanja su tek snovi koje budni sanjamo.

Pjesmice iz već požutjele pjesmarice me uvijek prisjećaju na vrijeme kada sam ljubav tražila izvan sebe, a svjetlosnu muziku o kojoj sam čitala u poeziji velikih poeta nisam znala osluškivati. To je bilo vrijeme u kojem sam drugovala sa Anđelom čuvarom, a nisam ga osjećala u srcu, vrijeme u kojem sam sreću tražila u očima tuđim. Ovu pjesmicu sam već nekoliko puta prerađivala, kitila novim osjećanjem osjećaja, mjenjala stih i rimu, pretvarala je u pjesmu u prozi, razčlanjivala po raznim tekstovima, odjevala u nova ruha, pretvarala u misli o ljubavnom zagrljaju duše i tijela. Ovaj njen obliku uistinu zrcali mene u trenutku kada naučih slušati zvuk zvona koje nosim u sebi, zvuk koji se javlja kada moja čežnja dodiruje grmove zrelosti i ubire zadnje plodove saznanja prošlih godina. Tada me taj zvuk nosi na daleki otok, u hram, gdje sunce nikada ne zalazi. I tada sam sigurna i sretna, jer svako moje lutanje ostacima života završava na krilima simfonije univerzuma i ja se uvijek sretna vraćam kući i znam da su sjećanja izrasla iz predivnih snova koje još uvijek budna sanjam. Da, sjećanja su tek snovi koje budni sanjamo. Ona ostaju vjerni stražari na vratima našeg vremena. Moja sjećanja su lijepa i ja se ponekada vratim starom načinu pisanja, zalepršam rimom i skaladam muziku moje djetinje duše.

Kad dušom osjećam tad sigurno znam

sretan i radostan čovjek nikad nije sam

iz sretnih sjećanja se rađa vječno novi san,

k meni noću hrli i smiruje odlazeći dan.

Čudesno je to sjenke duše moje znanje

kristalno jasno mog postojanja zdanje

zdanje duše moje, satkano od snova

srcem okrunjena uvijek dimenzija nova.

Plešu strune svijesti uvijek nove forme

šapuću mi priče što nalik su na bajke

nema mira, straha nema, ne postoje norme

ali sjenka duše moje spremana je na hajke .

Misli moje u kovitlac snova veže

prevodi riječi u njoj jezik znan

u trentku sreće izbacuje mreže

lovi moje nježno sjećanje na san .

Svjetlost sveta uvijek u ljubav vodi

na paperju mekom nježni san mi tka

ljubavni pupljci, srca snenog proizvodi

šire sjećanja da u srcu ne nastane zbrka.

Snivam o vremenu ljubavnoga žara

dok sunce grlilo je raspjevanu dušu

na izvoru snova nema zlih prevara

tu ljepote snova vjetrom sjećanja pušu.

Sjećanja i snovi, uzavrela ljubav srca mog

treptajima duša naših sjena grle divnu noć

zvjezdani zagrljaj se širi sve do srca tvog

svjetlsoni zagrljaj ta čudesna ljubavna moć.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/
http://dinaja.blog.hr/2009/04/index.html