Varijacija na temu, putovanje nutrinom

Svaki čovjek, svako živo biće, dušom svojom često hodočasti, bekskrajem snenim, rijekom vremena do sudnjega časa osjećajuć ljubav, sanjajući san, živeć život pun strasti, slijedeći simfoniju vjetra, lepršajući sretan, uvijek tajanstveno sjetan i u sonati od svjetlosti vječne tek bezglasano glasan. Svaki čovjek, svako živo biće kao treperav leptir, kao anđeoski putnik kroz prostor i vrijeme, kao vilinski lutalica zvjezdanim stazama, hodočasnik mliječnim putevim do dalekih planeta, do mjesečeva hrama jezdit je znao. U treptajima oka, u trenutku snenom srcem svojim, o lakoći tog zvjezdanog leta, odpmtivijeka je snio. Zastajući na laticama bisernoga sjaja, pijuć suze neba sa nebeskim cvijećem, u svijesno biće je procvijetao. Svaki čovjek, svako živo biće ko treperav leptir kao sanjalica drevni, sedefastu školjku i bisernu suzu na pješćanom žalu duše svoje traži, a osjećaji, anđeoska svijetlost njina, krila lepršavo nježna uzdižu ka suncu, satirući tragove gnjeva i šireći toplinu, dobrotom svojom u srcima tuđim uvijek tugu nježno blaži. Svaki čovjek, svako živo biće, svaka duša snena, sretna ka izvoru ljepote hrli, na vrancima nebom jezdi, leptirastom galijom oceanom snova plovi, pješćanim žalom zaneseno kroči, a ponornica osjećaja cijelim bićem žubori, svjetlosnom muzikom unutarnjih struna dodiruje srce, nježno dušu grli i ispod hridi na obali sna kao vrulja vrije, ključa i daruje tijelu uvijek nove moći.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/2007/06/koreografija-svakodnevice.html 
http://dinaja.blog.hr/