Lutam snena ljubavlju prosutim zvjezdanim stazama
snivam o ljepotama što se u sutonima kriju,
dlanovi miluju, u nebeskim vazama,
magličaste cvijetove
te čudesne vječne duše neba svijetove,
da se anđeli u svojim treperavim fazama,
jutrima u ljepotu dnevne svijetlost sliju
i plavu planetu svojim rukama griju.
Koplja dnevne svjetlosti,
kao strijelice Kupidove poslagane,
kao kapljice životnog slapa,
taj čudesni trenutak smjelosti
budi sjećanja i uspomene
u prošlosti izgubljene,
i pretvaraju njihovu prošlu ljepotu
u treptaj oka u dušu materije i života dobrotu.
Iskre sjećanja, uspomene se bude,
sve one već zaboravljene tuge,
neki rastanci zalutali u daljine,
trepere bojama vječne nebeske duge.
Vidim staru trešnju u odori kiše
i srce urezano, srce koje ne voli više,
a na suhoj grani poezija vode sjaji
blješte kristali i smiješe mi se u potaji.
Čujem šapat neba,
zvijezdane staze me u snove vode,
ljepotica noći, jedna zvjezda sjajna
jutra najavljuje bajna,
ljubav, u srcu vječno skrivena tajna,
šapuće duše neba glasom
isplakane suze su poezija vode
i tvoj zvjezdani put do željene slobode.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dianoetika.blogspot.com/2010/01/anima-mundi.html
http://dinaja.blog.hr/
2 Kommentare:
napisala sam negdje, kad i najtiši u nama osjete tišinu, otići ću putem Neba i neću ostaviti trag, osim suze koju ću darivati njegovom srcu... :)
da to je istina koja se krije u nama i univerzumu..to je zgarljaj koji sjedinjuje dušu svjetlosti, dušu svijesti sa dušom svemira........zagrljaj koji koji dokazuje ljubav, tu osnovnu energiju iz koje smo i mi i univerzum izrasli........:-)))
Kommentar veröffentlichen