Jednostavno ljubav

U već požutjeloj bilježnici se kriju moji drevni snovi, vrijeme oluje ruža iskri davnim izričajem duše, ljubav u stihovima koji mi još uvijek puno znače, ali danas svjesna mog tadašnjeg ne znanja pokušavam slijediti izričaj pjesnika koji su u svojim pjesmam ostavili tragove božje krvi, tragove bažnskih kristala u kojima se uistinu osjeća zagrljaj duše i materije. Pjesmica koju napisah u vremenu oluje ruža je tek zrcaljenje duše mlade djevojke koja je tražila svoje mjesto u božjem snu. Rima koju slijedih u tom vremenu je dokaz da mi je u tom vremenu bila važnija forma od istinskog izričaja. Danas pišem drugačije, danas više ne pišem samo umom, danas pišem srcem, dušom i umom, danas pišem svetim trojstvom istinskog postojanja. Usporedite moj davni izričaj sa izričajem koji danas izrasta iz ljubavlju življenog života.

Oluja ruža

Lutam snena putevima raznim

na planini bdijem, u koritu riječnom

osjećam ljepotu, uzvraćam milovanjem maznim

zagrljajem snenim na sanjanom, zvjezdanom putu mliječnom.

U dubini duše zvoni zvono sreće

sve u meni ključa, vrije pjenom radosna života

svaki treptaj oka, svaki pokret srca sve strune pokreće,

osjećam i sretna čutim tu u duši je skrivena ljepota.

Dugine boje blješte mojim umom

biseri sjaje sjedinjeni venerinom niti

u oceanu drevnom, u beskraju tajnom

plivam sretna i osjećam ja mogu čista ljubav biti.

Iz pjeska i pjene ljubav mi se glasi

sedafaste niti jakobove školjke

venerine lepršave kose zlaćane vlasi

milovanjem liječe sve umišljene ljubavne boljke.

U oceanu snova skriveno je blago,

ljubav se rađa iz pjeska i pjene

duša zna, duša osjeća što je srcu drago

i snena uranja u dubinu venerine mjene.

Jednostavno ljubav!

"Sjećam se kako sam jednom trčao za tobom, za tom tvojom košuljom koja je lepršala na vjetru. Jednom sam prije mnogo godina pio iz čaše u koju je skliznuo tvoj lik i podrhtvao u njoj."
"Zašto mi danas recitiraš Sandberga?"
"Zato jer uvijek čujem tebe u glasu žena koje prolaze pored mene"
"Ja sam sinoć na terasi u glasu vjetra koji je razgovarao sa zvjezdama prepoznala tebe nasmijanog, tvoju vječno snenu sjenku u meni"
"Isprekidani odgovori mojih prisjećanja mi uvijek govore da živiš i da me tvoje lice gleda iz svakog ugla u gradu, da si prisutna u podnevnoj vrevi na ulcama, u gužvi na peronima, u metežu na areodromima, da si uvijek u meni"
"Kada osluškujem mjesec, prepoznajem tvoj lik u njemu, tebe u srebrnoj odori noći koja nas uvijek sjedinjuje. Tada mi se čini da si veliko srebreno jezero okruženo brezama i borovima koji mješaju svoju bjelinu i zelenilo sa zvijezdama u beskrajnom mraku neba"
"Mjesec i jezero su isprepleli svoje ruke pod mojim srcem i postali ljupka žena u lepršavoj košulji za kojom sam trčao."
"Tvoje ruke su vjetar koji miluje moje lice dok stojim na terasi i prepoznajem tvoje oči u beskrajnom mraku neba"
"Ti me čekaš u pod slojem mahovine i lišća nadohvat hrastovih ruku, spremna kao i uvijek da opet nekud otrčiš da bih slijedio u vjetru tvoju lepršavu košulju"
"Molim te govori dalje, govori mi jezikom Sandberga, da uvijek bude jednostavno ljubav "
"Danas znam zašto sam trčao da uhvatim tvoju lepršavu košulju, Ona je treperila u ritmu tvoga smjeha i govorila mi jednostvo ljubav."

http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/04/jednostavno-ljubav.html
http://dinaja.blog.hr/