Ljubavni zagrljaj duše i tijela

Kao i sve u prirodi, tako je i čovjekovo tijelo podložno trajnoj eroziji. Evo pozivam vas mojim tekstovima, pokušamo zajedno suzbijati tu eroziju, a pri tome se služim ovom jednostavnom ali važnom Galenovom poukom:
"Ako se nešto ne rabi, onda se to gubi, slabi i nestaje."
Mi nesvjesno hodamo, zastajkujemo, sjedamo, ustajemo, služimo se rukama, okrećemo glavu, gledamo, osluškujemo. Pri tom uopće ne mislimo i ne osjećamo što je to korak, što znači dignuti čašu, podići otpadak s poda, baciti pogled u stranu. S vremenom se naše tijelo mijenja i mi se svojim pokretima tim mijenama prilagođavamo. Da neki dijelovi tijela u tom procesu gube svoju pokretljivost, mi isto tako na početku ne osjećamo. A to je ono opasno u nama, jer time određeni mišići gube elstičnost i rastezljivost pa time i svoju funkciju, zglobovi pri tome gube svoj prostor, narušava se njihova geometrija, gubimo elstičnost pokreta i s vremenom postajemo sve tromiji i tromiji, i na kraju osuđeni da tek sjedeći pored prozora promatramo ljepotu dana i veliki šaroliki svijet.
Ne želim vam djeliti packe, a još manje pisati priručnik za uvježbavanje i održavanje tjelesne gipkosti, nego vas pozivam na upoznavanje samih sebe kao što je to u drevnim vremenima činili proroštvo u Delfima.
Onaj tko doista želi sačuvati i održavati zdravlje, taj bi se trebao upustiti u pustolovinu upoznavanja samoga sebe, uroniti u dubinu i širinu svog unutarnjeg univerzuma.
“Upoznaj sebe samoga” uzvik je iz antike, kojega je Biblija preoblikovala u zapovjed “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”.
Prisjetimo se Kafkinog Josip K. koji ne uspjeva ući u skriveni dvorac, jer nije shvatio da mora najprije otkriti svoj vlastiti kristalni zamak i zakoračiti u labirint misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi.
U univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u nama se krije kristalni dvorac koji je Josip K. bezuspješno tražio, u nama samima je često zatomljena, uspavana sposobnost skulptora, stvaralštvo, misaono- osjećajna snaga  kojom, umijesto dlijetom, možemo tijelo učiniti svojim djelom. Krenimo na to skoro astralno putovanje univerzumom misaono- osjetilno- osjećajnog u nama, ali nemojmo biti Josip K. budimo svoji, tražimo sami sebe u tom čudesnom svijetu satkanom od ljubavi, zbilje i snova. Život je tako jednostavan i lijep, on je tu ispred okna naše duše, on strpljivo čeka da ga pustimo u tijelo, da tijelo zapleše svoj čudesni ples u svjetlosnom zagrljaju sa našom probuđenom svijesti o njemu.
Onda svaki dan postaje ljepota postojanja koju možemo osjetiti, omirisati, možemo osluhnuti suptilnu melodiju dnevne svjetlosti koja se isprepliće sa zrakama našeg unutarnjeg sunca. Uživajte u sebi i svom umijeću, uživajte u svakom danu dragi moji virtualni prijatelji, život je uistinu jednostavan i lijep!

Ovo je tekst kojim sam, 09. 11, 2006-te godine u Novinarskom domu u Zagrebu  pozdravila posjetioce na promociji knjige "Umijeće svakodnevnog pokreta" dijana Jelčić, Kapitol

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=19318
http://dinaja.blog.hr/