taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 23. Mai 2010

Bibliografija.


Otkrih svoje misli i osjećaje, svoje znanje satkano u  pjesmice jedne virtualne duše. To nije ništa strašno, to samo dokazuje da su moje misli vrijedne pažnje i da se mogu pretvoriti u rimu. Bilo je to kao radosna kupka, kao pjenušavo veselje, čudesan osjećaj sudjelovanja u izrastanju pjesama u virtualnom svijetu. A onda se pojavila knjiga. Pjesme sjedinjene u zbirku. Zgodno pomislih, a onda pročitah da je Anđeo šaputao toj virtualnoj duši stihove koje je obajvila u knjizi. Dakle, osjetih se uistinu kao anđeo ideja, osjetih u sebi onu djetinju anđeosku muziku koja me je uspavljivala i budila. Zbirka pjesama, knjiga u kojoj sam očekivala bibliografiju je ostala bez bibliografije. Autor nije smatrao da je važno nabrojati izvore iz kojih je učio. A bilo ih je puno jer pjesme su pune stiha i misli mnogih drevnih poeta, pjesmarica zrcali autorovo lutanje kroz poeziju velikana. No, njemu je Anđeo koji još nigdje nije objavio svoju knjigu govorio svoje misli, Anđeo je kroz autora pisao svoje misli.  Prisjetih se moje priče "O Anđelima" u kojoj mi je Anđeo čuvar šaptao istine o našim svjetlosnim tijelima, o nama krijesnicama koje on promatra, čuva i brani od grijeha, brani nas od nas samih, ne dozvoljava nam da nešto u životu skrivimo. Moj Anđeo čuvar me je u djetinjstvu naučio da budem iskrena prema sebi. Virtualni svijet je svijet čudesne komunikacije, osluhnuh šaputanja i začuh da isti autor priprema izdavanje nove zbirke pjesama. Sada se uistinu nadam da će na kraju stajati bibliografija, izvori sa kojih je učio. Ako to bude opet Anđeo, tada ću poćeti sumnjati u istinitost tog poetskog izričaja ili ću moliti Anđela da i meni šapne neki novi stih, da mi još jednom ispriča priču o nama krijesnicama nad kojima svojim anđeoskim dahom u nama samima bdije.
Jutros sam iza  jučer objavljenog teksta "Contraria sunt comlementa" dobila predivan komentar Riječanke iz Dublina. Sviđa joj se moj način pisanja piše mi nepoznata virtualna duša. Slijedila sam njen trag i pronašla ovaj link

http://rijecankaudublinu.wordpress.com/2010/02/21/plagijati/

Plagijati ostaju plagijati ako autori ne navedu izvore iz kojih su učili, ako ne naznače trag kojim su koračali do ostvarenja svoga djela.



2006- te god sam izdala knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta" Kapitol, Zagreb. Nakon dugogodišnjeg lutanja svjetskom literaturom sam uspjela pronači izričaj koji sročih u štivo. Na kraju knjige se zahvalih svim onima koji su me učili i od kojih sam učila. Bibliografija je fascinirala bračni par Kostović, naše, svjetski priznate profesore neurofiziologe.

"Poštovana gđa Dijana,
Želimo se ovim putem zahvaliti na vašoj knjizi koju nam uručila gđa Ana Buneta. Sa zanimanjem smo pročitali knjigu koja nas je oduševila iz nekoliko razloga. Prvo je osebujan pristupu fizioterapiji u svakodnevnom životu. Kao drugo, ali po našem dubokom uvjerenju još važnije je spoznaja da iz svake vaše poetski oblikovane rečenice stoji veliko iskustvo, kao i poznavanje anatomije i fiziologije čovjeka. Kao treće knjiga sadržava sve bitne elemente koji je čine strućnom i visoko profesionalnom kao što su pojmovnik i navodi suvremene literature iz područja fizioterapije. Na kraju želimo istaknuti da smo ponosni što ste prve temelje iz fizioterapije stekli na Zdravstvenom Veleučilistu u Zagrebu, što vas je odredilo u smjeru vaše uspješne profesije sve do danas.
Uz srdačne čestitke i mnogo uspjeha i u budućnosti
prof. dr. Ljiljana Kostović-Knežević
akademik Ivica Kostović
Sveučiliste u Zagrebu
Medicinski fakultet"

Čitajući to pismo osjetih sreću i zahvalih se Anđelu čuvaru koji me je naučio iskrenosti i uveo u svijet odraslih, u svijet zrelosti. Da, na kraju svake knjige koju objavljujemo trebamo napisati bibliografiju da bi se zahvalili izvoru iz kojega smo učili i  pokazali kojim putevima smo koračali do naše spozanaje.
Nadam se da će u sljedećoj knjizi autora postojati bibliografija ili bar zahvala onim izvorima sa kojeg je ispijao te čudesne kapljice inspiracije. Ako to nije bi Kastalski izvor podno Parnasa, možda mu je Erato pokazivala knjige u kojima se zrcali duše poezije.

http://moja-kineziterapija.blogspot.com/
http://o-andelima.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

4 Kommentare:

http://shadowofsoul.blog.hr/ hat gesagt…

možeš misliti! :)

Unknown hat gesagt…

nadam se da će ovoga puta to učiniti ili barem napisati zahvalu izvorima od kojih je učio..........ah draga moja ja se uvijeka nadam...dum spiro spero..........:-)))

http://shadowofsoul.blog.hr/ hat gesagt…

res, non verba :) vidjet ćemo :)

Unknown hat gesagt…

da, bili živi pa vidjeli, doživjeli osjetili hoće li riječi postati djela....:-)))