Vjeruj mi
kada ti se u besanim noćima
pričini da čuješ šum tihe mjesečine
ne korača mjesečina oko tvoje kuće
to ja lutam plavim stazama tvojih snova
i tražim onaj dio mene
koji ti voliš u meni
onaj dio mene koji mogu osjetiti
samo dok lutam
usnula tvojim besanim noćima.
Zbog toga dragi moj pjesniče
kada koračajući cestom kroz mrtvo,
svijetlo podne zastaneš,
zaustavljen krikom neke čudne ptice
vjeruj mi
to nije ptica koja umire pjevajući
to je uzvik mog srca s blizih obala snova
to je uzdah moje treperave sreće
to sam ja.
A kada u sutonu vidiš crnu sjenku
i pričini ti se
da netko drugi stoji na obali tamne vode
vjeruj mi
to ja koračam uspomenama
uspravna i sretna
vjeruj mi
to sam ja
Ona koju ti voliš u meni
Ona koja tebe voli u tebi.
kada ti se u besanim noćima
pričini da čuješ šum tihe mjesečine
ne korača mjesečina oko tvoje kuće
to ja lutam plavim stazama tvojih snova
i tražim onaj dio mene
koji ti voliš u meni
onaj dio mene koji mogu osjetiti
samo dok lutam
usnula tvojim besanim noćima.
Zbog toga dragi moj pjesniče
kada koračajući cestom kroz mrtvo,
svijetlo podne zastaneš,
zaustavljen krikom neke čudne ptice
vjeruj mi
to nije ptica koja umire pjevajući
to je uzvik mog srca s blizih obala snova
to je uzdah moje treperave sreće
to sam ja.
A kada u sutonu vidiš crnu sjenku
i pričini ti se
da netko drugi stoji na obali tamne vode
vjeruj mi
to ja koračam uspomenama
uspravna i sretna
vjeruj mi
to sam ja
Ona koju ti voliš u meni
Ona koja tebe voli u tebi.
"Ah, kad bih se mogla nasladiti na cjelovu usta tvojih, jer je slađe od vina milovanje tvoje.
Pun je miline miris tvojih pomasti, kao ulje razliveno ime je tvoje, zato ljubav djevojaka leti k tebi.
Privuci me k sebi, požurit ćemo se! Povedi me, kralju, u sobu svoju, radovat ćemo se i veseliti tebi, više nego vino slavit ćemo ljubav tvoju! Dostojan si sve ljubavi.
Ja sam pocrnjela, ali mila, kćeri jerusalemske, kao šatori cedarski, kao šatorske zavjese Salmini.
Ne gledajte me, što sam crnomanjasta, jer me je sunce opalilo! Ljuto me okupiše sinovi matere moje: postaviše me da čuvam vinograde, i nijesam mogla da pazim na vlastiti vinograd.
Pa kaži mi ti, kojemu pripada srce moje: gdje stoji stado tvoje, gdje planduješ opodne? Ne bih htjela lutati među stadima drugova tvojih."
šapućem riječi zaručnice s početka sna.
Pun je miline miris tvojih pomasti, kao ulje razliveno ime je tvoje, zato ljubav djevojaka leti k tebi.
Privuci me k sebi, požurit ćemo se! Povedi me, kralju, u sobu svoju, radovat ćemo se i veseliti tebi, više nego vino slavit ćemo ljubav tvoju! Dostojan si sve ljubavi.
Ja sam pocrnjela, ali mila, kćeri jerusalemske, kao šatori cedarski, kao šatorske zavjese Salmini.
Ne gledajte me, što sam crnomanjasta, jer me je sunce opalilo! Ljuto me okupiše sinovi matere moje: postaviše me da čuvam vinograde, i nijesam mogla da pazim na vlastiti vinograd.
Pa kaži mi ti, kojemu pripada srce moje: gdje stoji stado tvoje, gdje planduješ opodne? Ne bih htjela lutati među stadima drugova tvojih."
šapućem riječi zaručnice s početka sna.
"Ako ne znaš, najljepša između žena: slijedi trag stada, tjeraj jariće svoje na pašu pokraj šatora pastirskih!
Htio bih te, prijateljice moja, prispodobiti s plemenitim i onima u kolima faraonovim:
Kako pristaje lijepo obrazima tvojim niz bisera, vratu tvojemu ogrlice zlatne!
Načinit ćemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnim."
zaručnik me poziva u pjesmu nad pjesmama.
Htio bih te, prijateljice moja, prispodobiti s plemenitim i onima u kolima faraonovim:
Kako pristaje lijepo obrazima tvojim niz bisera, vratu tvojemu ogrlice zlatne!
Načinit ćemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnim."
zaručnik me poziva u pjesmu nad pjesmama.
Sva čuda svijeta se skupiše u taj trenutak spoznaje. Moj anđeo čuvar, bjelji od snijega, proziran kao kristal, obasjan nevidljivim suncem, postade ljubav za kojom cijeli svoj život čeznem. Ne ljubav prema čovjeku mog života, ne ljubav prema majci, nego ljubav skupljena u actus purus, prvog pokretača koji me, stvarno, nosi u san u kojem su se, kao svilene niti, isprepleli snovi svih ljudi na svijetu.
Nađoh se na otoku sreće i vidjeh sunčano čudo u Fatimi, Marijino čudo u Lurdu i Međugorju. Taj veliki otok, godinama skriven u najdubljem dijelu svijesti, zasja ljepotom istinskog postojanja u okrutnoj zbilji života. Ovo je trenutak sjedinjenja legendi s onim, u znanosti, još uvijek nepronađenim, čvrstim, nepokretnim otokom naše životne srži, u beskrajnom moru životnih promjenjljivosti.
Nađoh se na otoku sreće i vidjeh sunčano čudo u Fatimi, Marijino čudo u Lurdu i Međugorju. Taj veliki otok, godinama skriven u najdubljem dijelu svijesti, zasja ljepotom istinskog postojanja u okrutnoj zbilji života. Ovo je trenutak sjedinjenja legendi s onim, u znanosti, još uvijek nepronađenim, čvrstim, nepokretnim otokom naše životne srži, u beskrajnom moru životnih promjenjljivosti.
"Kada kralj počiva za stolom, narod moj diše mirisom ugodnim.
Dragi je moj kao kutijica smirne, što mi počiva na prsima.
Dragi je moj kao grozd ciprov u vinogradima engadskim."
Dragi je moj kao kutijica smirne, što mi počiva na prsima.
Dragi je moj kao grozd ciprov u vinogradima engadskim."
Dotaknuta anđeoskom snagom, ulazim u taj nedjeljivi dio mog bića i vidim vilinski ples najsitnijih struna i čujem glas Ljubavi.
"Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa, oči su tvoje kao golubice."
A moje treperavo srce odgovara.
"O, ti si lijep, dragi moj, preljubezan odista! Postelja je naša svježa zelen, kućne su nam grede cedri, stolovi čempresi."
"Ne okljevaj, pođi sa mnom u svijet sna. Otkrit ću ti istinu početka." odgovara mi ljubav.
Koraknuh u to plavetnilo ljepote i dotaknuh Kairosov pramen kose. Bog sretnog trenutka mi se još jednom nasmiješi i ja u njegovim očima prepoznah boju moga sna. Nebo se smiješilo ljepotom tek započete ljubavne priče.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen