taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 24. Dezember 2011

Vjeruj mi...




Zavoljeh besane noći onog naglog ljeta, našeg ljeta, zavoljeh te na onom željenom komadiću slobode, tamo gdje odjednom osjetih da smijem doista biti samo ja jer ti si bio samo ti. Zavoljeh tebe u tebi, zavoljeh tvoje biće, zavoljeh tvoje raspoloženje i neraspoloženje i nervozu i tvoje podočnjake i osmjeh i ljutnju i tvoj strah da ne izgubiš vrijeme stvaralaštva, strah da se ne izgubiš u čekanju na bolji trenutak.

Vjeruj mi kada ti se u besanim noćima
pričini da čuješ šum tihe mjesečine
ne koraća mjesečina oko tvoje kuće
to ja lutam plavim stazama tvojih snova
i tražim onaj dio mene
koji ti voliš u meni
onaj dio mene koji mogu osjetiti
dok lutam usnula tvojim besanim noćima.
Zbog toga dragi moj pjesniče
kada koračajući cestom kroz mrtvo,
svijetlo podne zastaneš,
zaustavljen krikom neke čudne ptice,
vjeruj mi to nije ptica koja umire pjevajući
to je uzvik mog srca s blizih obala snova,
to je uzdah moje treperave sreće
to sam ja.
A kada u sutonu vidiš crnu sjenku
i pričini ti se da netko drugi stoji na obali tamne vode
vjeruj mi to ja koračam uspomenama
uspravna i sretna,
vjeruj mi to sam ja
Ona koju ti voliš u meni
Ona koja tebe voli u tebi.






 

Keine Kommentare: