Oluja u glavi

Vikend je prošao bez novih iznenađenja. Spoznala sam da naša tijela nesmijemo tumačiti samo zakonima iz prirodnih znanosti. Duša je dio tijela i bez nje je tijelo stvarno samo Deskartesov instrument. Mudrost je u spoznaji osjećanja tijela, a ne u samoj osjetilnosti njegovih vanjskih pokazatelja. To je istina koja spada u moje područje, iz nje mogu početi izgrađivati metodu kojom ću izvoditi pacijente iz Migreninog carstva. Pokret je mudar tek onda kada ga tijelo osjeti u njegovom punom obujmu i spozna u njegovom cijelom obliku. Oluja, koja u glavama mojih pacijenata razara dan, je pokret najsitnijih struna njihove podsvijesti izazvan nečim često nepoznatim. Kako tu energiju pretvoriti u stvaralačku, a ne ubilačku? Kod psihoanalitičara je to bio udarac u glavu. Mora postojati suptilniji način za njeno usmjeravanje, ali nesmije biti samo prolazno stanje kao što se dogodilo kod Ane. Koji je to miris koji u njenoj glavi izaziva oluju? Kakvo je to sjećanje njene podsvijesti? Što li se krije u njenoj crnoj rupi, u središtu njenog osjećajnog labirinta? Osjetilnost i razum su brat i sestra naših duševnih stanja, osjetilnost je starija i odgovornija za ovo što se sada događa u Aninom tijelu.
"Razmišljao sam o golfu, pokretu i želji za igranjem." reče mi psihoanalitičar ulazeći u terapiju. "Golf nije tehnika, on je ljubav i san."
"Jeste li znali da Ana nije uspjela zavoljeti golf?"
"Nikada nismo o tome razgovarali. Očito je to smatrala nevažnim. Da sam to znao drugačije bih vodio tretmane." bio je zatečen kao terapeut, iznenađen kao čovjek i uvrijeđen kao psihoanalitičar.
"Kako su vaši mišići?"
"Opušteni. Jučer sam bio u teretani i danas se osjećam odlično."
"Osjećate se snažnije?" upitah ga pomalo ironično
"Isprobao sam svoju svijest o pokretu. Izvodio sam pokrete bez opterećenja, snagom moje volje i shvatio da se isto tako mišići mogu trenirati. Teretana mi više ne treba. Vraćam se golfu i naravno vašem umijeću pokreta." smješio se, a ja sam postiđeno šutjela.
"Što ste osjetili kada sam spomenuo teretanu?"
"Ako kažem bjes, vi ćete to pobiti. Neznam kako bih nazvala to što sam osjetila." rekoh iako sam bila sigurna da je to što sam osjetila bio bjes. Smatrala sam da je još prerano za veliko opterećenje njegovih još nedovoljno probuđenih mišića.
"To vam je isti osjećaj koji sam ja osjetio kada ste Vi spomenuli da je Ana igrala golf. To je ono što često ostaje prešućeno u nama. Erupcija energije koja ne pređe u djelovanje i ostane pohranjena u podsvjeti kao pritajena opasnost. Ja sada isto osjećam bjes, jer me je Vaša prijateljica varala. Moram pronaći put da se oslobodim tog negativnog osjećaja koji se u meni javio. Ja sam Vama pomogao potvrdivši Vašu tezu o snazi mišića. Sada je red na Vama. Recite mi zašto Ana nije spomenula golf?"
"Možda zato što nije bila sigurna da je to važno, ali ja znam da ju je golf vratio u vrijeme sreće s Rolandom. Tjedan dana u Lombardiji u kojoj je trebala igrati golf ju je vratilo u mladost i otvorilo vrata jednom novom starom osjećaju. Tamo u dolini pinija, čempresa i kestenja se moja prijateljica zaljubila u stranca kojem nije znala ni ime. Zvala ga je Roland."
"Ni njega nije spomenula. Pričala je o čovjeku koji joj je vratio osmjeh i usadio ljubav za crtanje. Hvala Vam na podatku. To u svakom slučaju ne godi mom egu i navodi me na misao o mom ocu. Zar ja stvarno nisam u stanju prodrijeti u srž problema. Moj otac je dozvolio da moja majka ima ljubavnika jer nije bio u stanju da spozna njene probleme, a onda neznajući kontrolirati svoje osjećaje ju je ubio. Ana je za mene više od pacijentice, njen suprug je prepreka da joj izjavim ljubav. Mislio sam da ona to osjeća, a ona je neosjećajući to cijelo vrijeme tražila ljubav."
"Ona Vas sada treba."
"Kako to znate?"
"Dobila sam pismo od nje. Htjela sam Vas nazvati, ali bila je subota i nisam se usudila. Ana sjedi zatvorena u svom ateljeu i ne usudi ga se napustiti. Pisala mi je o mirisu koji ju progoni, mirisu koji poistovjećuje s mirisom Rudolovog tijela. Jedino Vi joj možete pomoći da otkrije porijeklo te strave u sebi."
"Ona je naučila gledati unutarnjim očima, naučila je spoznati obrise sna i slušati zvukove koji ju u njemu bude, ali u tim snovima se mirisi ne javljaju oni je prate u javi." govorio je više za sebe.
"Što zakljućujete iz toga?"
"Da su oni sjećanje bez misaone slike i nemogu izaći iz one crne rupe njene podsvijesti. Miris koji ju odvodi u Migrenino carstvo je sjećanje iz njenog najranijeg djetinjstva."
"Na početku sam bila uvjerena da je to bila Rolandova smrt, ali sada mi se čini da je ta smrt bila samo poticaj za uzburkavanje energije iz te crne rupe, a da je Rudloff žrtveno janje koje slućajno ima isti miris."
"On bi mogao biti most ka rješenju njenih muka, ali on odbija suradnju i postaje provalija koja je sve više udaljava od stvarnog života. Rudloff je čovjek bez svojstava, on je marioneta današnjice i misli da je sve, pa čak i ljubav kupljiva. Odrastao je, kao i ja u izobilju, ali njegov životni put je drugačiji od moga. Dok u meni još uvijek živi Homo Ludens, on je prisvojio Homo Fabera i pretvorio ga u Homo Tehnikusa u sebi. "
"Jeste li ga upoznali?"
"Išli smo u istu skupu privatnu gimnaziju, samo nikada nismo bili prijatelji. Ja sam bio buntovnik bez razloga, borio sam se, po mom tadašnjem vjerovanju, za potlačene, a on je već tada kupovao prijateljstva i naklonost profesora. Poslije mature se više nikada nismo sreli. Kada sam upoznao Anu bilo mi je jasno da ju je osvojio bogatstvom, a ne svojim šarmom. U želji da joj pomognem sam se na početku usredotočio na njen brak ne tražeći njen problem u dubini njene duše. Bio sam uvjeren da je problem u Rudolu, a ne u njoj. Onda je došla sa zavijanjem vuka i mirisom koji se krije u sunčanom krugu njenog sna. To me potaklo na drugačije razmišljanje o njenom problemu, a ona se više nije pojavila. " zašutio je, ali njegove misli su lutale i činilo mi se kao da njegovom licu vidim sjećanja. Ovaj zgodan muškarac je stvarno bio zaljubljen u Anu.
"Psihoterapija je vječno učenje i vječni dialog." reče nakon nekoliko trenutaka tišine. "Vi i ja zajedno možemo Anu osloboditi pakla u kojem već godinama živi."
"Ali bez nje su nam sve mogućnosti oduzete. Rudolf je lukaviji od nas. On uvijek u trenutku njenog uspona učini nešto što ju ponovo baci u bezdan i za neko vrijeme onesposobi za sudjelovanje. To traje već godinama. Čini mi se kao da on namjerno budi u njoj strahove od života izvan njegovog okrilja, a tamo u kući pored potoka ona već godinama tiho umire."
"Nikada nije dala naslutiti da razmišlja o samoubojstvu." u njegovom glasu je bilo samoobrane.
Pružila sam mu njeno pismo. Dok je čitao njegovo lice je postajalo sve ozbiljnije.
"Ona je prestala gledati očima, slušati ušima, hraniti se ustima. Ušla je u svijet mirisa i počela ih je gutati. To je prelazno stanje između dva života, ili između života i smrti."
"Izvucite je iz te kuće i ..............."

"Ona mora sama izaći slijedeći samoosjetilnost. Njene mozgovno slijepe oči i uši se moraju ponovo aktivirati da bi spoznala razliku između mirisa života i smrti. Tek tada joj možemo ponovo pokušati pomoći. Sve ostalo bi bila prisila, pritisak na njenu osjećajnost od koje bježi već godinama. Kada Vam se ponovo javi probajte pronaći njene motoričke triggere. To su isto crne ili slijepe točke, koliko sam ja razumio vašeg Bobu, slijepe točke iz kojih se širi fizička bol. Psihičku bol prepustite meni, ali ne zaboravite, mi nesmijemo raditi odvojeno. Podaci moraju biti izmjenjivani, moramo surađivati pa ćemo možda ipak ucrtati put jednoj novoj metodi."
Bio je tužan, to se osjećalo u njegovom glasu. Polet s kojim je tog dana došao je splasnuo i predamnom je stajao pogrbljen i nekako tjelesno oronuo muškarac.
"Golf nije tehnika, on je ljubav i san." ponovih njegovu prvu rečenicu. Pogledao me je začuđeno. "Naš posao nije tehnika, nije metoda, naš posao je ljubav i san, naše ordinacije su trgovine snovima."
Nasmješio se i krenuo prema vratima. Pri rukovanju je umjesto pozdrava rekao:
"Čim se pojavi sunce i isuši travu počet ću ponovo voljeti i sanjati. Mislim da ću tamo u čarobnosti prostranstva u svakom pokretu osjetiti i poticaj za nove ideje i nove spoznaje. Moja misaona gimnastika će se sjediniti s željezom i lopticom i ja ću ući u svaku rupu koju zamislim. Možda ću jednoga dana ući i u Aninu podsvijest."


http://anatomija-jednog-samoubistva.blogspot.com/

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=17514