taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 3. Oktober 2011

Posvećen život...





Ulazim u Lunin hram. Na žrtveniku gori svijeća, osjećam rađanje, proživljavam zagrljaj mene i mene. Ispovjest još nerođenog djeteta šumi u sjećanju. Izlazim u drugačiji svijet. Sjećanja se mješaju sa trenom utapljanja u svijet svjetlosti. Osluškujem titraje srca plahe srne, vječne pratilje čuvarice hrama. Život me poziva na prvi bal, na slavlje osjetila. Mirisi, okusi, zvuci, svjetlo i tmina me dodiruju mekanim dlanovima ovog vremena. Na istoku se budi mladi dan. Na dnu ocena se otvara školjka i daruje mi osjećanje osjećaja. Moja duša uranja u tijelo i odnosi me na ovozemaljske staze. U kaležu živta se sveta hostija preobražava u iskru koja me izvodi iz koridora postajanja. Otvara mi dveri novih privida. Na obzoru sreće jaše boginja ucrtavajući mi putokaz ka stvarnosti. U visinama blješti zvjezda vodilja. Slijedim njenu stazu od svitanja do sutona, put svilenih niti postojanja. Osluškujem glas ljubavi, zov divljine i šapat blaženstva. Dva božanstva se grle u meni. Ćutim lucidu intervala i mudrost svjesnosti, mahnitanje dvojnosti koja me preobražava u ženu koja voli ljubav. Na horizontu srcozorja se zrcale oči boje sna. Njihov treptaj obznanjuje početak ovog divnog sna budnosti.

http://umijece-vremena.blogspot.com/


    

Kommentare:

Anonym hat gesagt…

bože...kako si ti sretna osoba...jesi li...

artemida hat gesagt…

jesam...:-))