taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 22. Oktober 2011

Svetost svjetočulnosti...





Divno je vidjeti te kako nježan izranjaš iz ljubičastih cvjetova sna, iz vrtloženja ljubičaste Platonije u kojoj blješte oči istine i u tvom zagrljaju osjetiti buđenje srcozorja. U svetosti svjetočulnosti, u beztjelesnom stanju osjećaja koje izrasta kao lepršava ptica iz pepela drevnih pradjedova ti mi daruješ praskozorje novih žudnji. Riječi koje su postale dodiri kojima milujemo kožu iznutra su zgusnute u lahor ljubavi i sjedinjuju četiri strane svijeta u ovu našu jedinu, peto godišnje doba u kojem trajemo titrajući na krilima vječnosti. Bio je san i ostao je san, naš san. Izronili smo iz ništavila u beskraj slobodne misli, u našoj ljubavi su ptice grabljivice postale nježne sjenice koje nam  najavljuju svitanja i pjevajući slavuji koji nas pozivaju u okrilje sna. Osluškujem titraje zvjezda  koje bezriječjem pišu odu ovom sretnom trenutku postojanja. Sa tvojih usana izletaju leptiri koji sjemenkama ljubavnih cvjetova oplođuju fluid i pretvaraju ga u svetost svjetlost koja nas izvodi iz  podzemnih hodnika nepostojanja u snu. Čuvarica Lunina hrama nam ucrtava puteve ka tajnovitom izvoru istine. Na rondou vječnosti stoji putokaz ka dubini srca, najsvjetliji put kojim smo mogli krenuti. I krenuli smo. Koračamo stazama svih svjetonazora, plivamo ponornicama svete svjetočulnosti i slijevamo se, sa dušama ljudi dobre volje, u ocean snova. Divno je vidjeti te sretnog u ovom praskozorju, čudesno je sjediniti se s tobom u beztjelesnost duševnog mira, uroniti u maštoviti svijet svjetlosti i osjećati jednostavno ljubav.

http://umijece-vremena.blogspot.com



1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

i osjećati jednostavno ljubav,,,,,to je to....Ljubav...jedna abićna riječ...ali doživiti i živiti ljubav i izdržari njene bure oluje i kobne vjetrove to je puni život i jedina istina i jedina sreća...Želim ti da živiš ljubav..xy.