Bodygard...

Godišnja doba se mjenjaju ustaljenim redom. Nečujnim koracima odlazi i ovo ljeto. Na pješčanom žalu života su ostali tragovi naših tijela  i sedefastih školjki iz kojih smo vadili bisere i slagali na dlan vremena. Savršena slika u kojoj se nazire simetrična asimetrija ljepote. Sunoćavanje ovog lijepog dana se objavljuje purpurom i zaokružuje budnost i sanjivost u kristalnu kuglu punu harmonije. Prelamanje dana u noć se zrcali u prizmi svjesti i najavljuje skorašnji ekvinocij, ravodnevnicu, skladnost iz koje ćemo zakoračiti u nemirni smiraj dolazećih noćnih duljina. Volim jesenje večeri u kojima slavimo krštenje mladog vina i opijamo se mirisima pečenih kestena. Jesen je naše godišnje doba, ovitak vremena u kojem se kriju prvi sureti, vjenčanje, strahovi, boli i tvoj povratak sa vrata smrti. Listala sam zapise iz vremena tihog umiranja, rečenice  pretočene u užas, noćne more, tugu i suze. Svjetla nit koja se provlači kroz tugaljivost tadašnjeg izričaja je ljubav i vjerovanje u njenu snagu. U tom reliktu moje duše se zgusnula istina koju dotaknusmo svjesnošću i pobijedismo otpuštanjem nepotrebnih misli. Prepustili smo se sudbini i slijedili riječi onih koji su slijedili Hipokratovu zakletvu. Iz željenog zaborava još uvijek stižu poruke, donešene u kljunu bijele golubice koja nas je na tom bolnom putu pratila. Posljednju je donijela onoga dana kada smo stajali pred medicusom koji je izrekao pobjedu nad zvjeri koja je proždirala tvoj život. Sletila je na moje rame i odpjevušila melodiju iz filma Bodygard. Na horizonu se zazrcalila statua ljepotice koja je izronila iz zagrljaja pjeka i pjene i svijetu darovala ljubav.Tjelobranitelj je ljubav šapnuh sretna. Liječnik se nasmiješio i rekao da, najsnažniji. Vjetar nam je donio miris zrelih  plodova naših snova i pokazao put ka oslobađanju iz okova straha. Čarolija tajanstvosti sljedećeg trenutka se zrcalila na nebu našeg biverzuma. Čarobnost zavodljivosti se prelijevala tvojim osmijehom. Blizina je postala još bliža, uronili smo u zagrljaj jesni koja nam obečava nemirini smiraj nadolazeće blaženosti. Pogledah ka horizontu tražeći zrcaljenje statue Venere. Nestala je, njeno poslanje je završilo, obranila nas je od potonuća u moru samosažaljenja, zatvorila je oko nas zlaćanu kružnicu, harmoničnu cjelinu koju nazivamo život u ljubavi.

http://umijece-vremena.blogspot.com/