taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 26. September 2011

Noć svile i suza...






Odmah na ulazu u pariško groblje na Montparnasseu, u četvrti u kojoj je za života uvijek obitavala, leži ona, spisateljica, majka svih feministkinja - Simone de Beauvoir.
Na grobu ocvale ruže i more papirnatih listića otrgnutih iz blokova, kamenčićima prikovani na njeno uzglavlje da se ne razlete po groblju. Na jednom piše:
"Hvala Simone. Vama zahvaljujem da mi se promijenio život."
Na drugom, slavni citat kultne spisateljice:
"Žena se ne rađa kao žena, ona ženom postaje" iz njezinog djela "Drugi spol", knjige koju i danas mnogi smatraju Biblijom feminizma.
Da, hvala Simone vaše knjige su promjenile i moj život. Naučih postati žena.


polarna zvjezda


Na vjetrometrini tugaljivih uspomena pronađoh suzu noći i osjetih drhtaj njene boli. U dalekom sažviježđu Lira polarna je zvijezda nepomično bljeskala ustaljen znak postojanja i objavljivala rođenje nečeg bezimenog. Planeta se više ne vrti pomislih osjećajući zgušnjavanje tmine u fokusu svijesti. Nebo ogrnuto tugom noći je sličilo ustrašenom leptiru koji se ne usudi izletjeti iz kukuljice. Vjetar je rasgrtao oblake i propuštao pogled sjevernjače u dubinu duše. Ona nas uvijek gleda, ona je čuvarica ljubavnog hrama. Osjetih njene kristalne misli koje su se ispreplitale sa svilenim nitima neba. Noć svile i suza zaokruži mjesečevu putanju i zaustavi tog skitnicu u mreži privida i zbilje. Na dlanovima osjetih nepoznate titraje i poznatu toplinu tvoga tijela. Ljubav se zrcalila u ćilibarskoj aureoli tvoga pogleda i nadjačala sjaj daleke zvjezde. Sakrih se u tvom zagrljaju da se ne izgubim u lutanjima bespućem sna. Oslobodi se utvara koje ti kradu ljepotu besanih noći. Kako se osloboditi demona koji dolazi sa sjevernog neba nutrine i zaklanja Levant sreće? Zagrli ga nježnim dahom svitanja i dozvoli mu da osjeti ljepotu srcozorja. Na licu noći su sjajili kristali tuge, a njena svilena koprena se omatala oko duše i ja oćutih slatkozorje žudnji. Iz vrulje na njenom dnu je proključala sveta krv i razlila se obzorom sna. Nesklad postojanja se pretočio u sklad bivstvovanja. U ciborij života se slijevala istina o vjekovanju ljubavi u prostornosti života i aquatoriju snova, o njenom stolovanju u noćma svile i suza. Isplakah bolna sjećanja i osjetih blaženstvo. Sjetih se stiha Calderona da le Barke. Da, život je usitinu san šapnuo si oćutivši moju misao. Svila noći je umrežila naše misli i osjećanja u kristalnu suzu sna koji još uvijek živimo.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com  



 

2 Kommentare:

Anonym hat gesagt…

Život je san....snivaj ga slatko... ukloni kristalnu suzu.....i uvijek sanjaj sviježe cvijeće...xy.

Anonym hat gesagt…

:-)))