taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 14. September 2011

Psalm ljubavi...






Povedi me dragane noćas do Semiramidinih vrtova, da kapljicama sa izvorišta sreće mramornim terasama udahnem dušu i da cvijetovi ljubavi nikada ne uvenu, da se obznani alkemijsko vjenčanje u našim dušama, da rajsko carstvo proširi svoje dlanove i obgrli nas purpurnom vječnošću. Povedi me ti bliskosti ljuvenog žara, ti daljino nepostojećeg košmara, ti žudnjo žuđenih nemira za mjesečevim sjajem, odvedi me u ovu noć zvukom davnog psalma. Zaplešimo ponoćni tango, budimo neobzirni prema odurnoj zvijeri koja vreba u potaji tamnih koridora podsvjesti. Otvorimo okna zapretenoj strasti, rastvorimo kapije zatomljenoj želji i propustimo ljubav u odaju samoizlječujuće blistavosti. Zaigrajmo igru sa staklenim perlama, probudimo majstora ludensa dozvolimo mu da bude snubok našoj sreći, da privide tuge odagna u odaje ledenih dubina zaborava. Osluškujem starozavjetnu pjesmu iskonskog vjetra, čujem parafraziranje tužaljke i njeno pretakanje u čaroliju zahvalnice bogu sretnoga trenutka. Na ognjištu ove noći vidim siluete vestalki koje tkaju svilenkasti veo oko ognja ljubavi i obznanjuju tajnu bdijenja nad ognjilom istine. Psalm ljubavi se ozrcalio u ovome ovdje i ovome sada.

http://umijece-vremena.blogspot.com/



1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

Nemam dovoljno rijeći ...mislim da se nakon ovoga i ne treba tražiti nešto ni bolje,ni ljepše...xy.