taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 31. Dezember 2010

Mirisni zagrljaj Amora i Psihe.





Promatram oslikanu legendu o zagrljaju Amora i Psihe, ćutim sjedinjenje duše i materije, osjećam kako se miris tajanstvenog parfema širi svemirom i opija svijest osjećanjem osjećaja ljubavi. Čulo mirisa je najstarije osjetilo koje posjedujemo. Direktno povezano sa središtem u mozgu u kojem se zrcale naše emocije ono u nama iskri misaono- osjećajne slike, njeguje tjelesnost, a dušu odjeva u lepršave boje elizejskih poljana. Već više od 3000, godina se ljudi služe mirisima pri lječenju tijela i duše. Iz toga je proizašla moderna Aromaterapija, koja se danas uspiješno primjenjuje u psihoterapiji. U galeriji uspomena u dubini duše se slažu osjećajne slike pune mirisa. Miris je uvjerljiviji od riječi, izgleda, osjećaja i volje. Od snage mirisa se ne možemo odbraniti, ona ulazi u nas poput zraka u naša pluća, ispunjava nas, prožima, protiv nje ne postoji sredstvo. Mirisu se ne možemo oduprijeti, jer miris je brat naše duše, miris ulazi u nas, prodire u samo srce, gdje jasno razdvaja naklonost od prezira, gađenje od slasti, ljubav od mržnje. Tko vlada mirisima, vlada i ljudskim srcima. Mirisnim slikama se prisjećam djetinjstva. U nijansama  Rembrantovih boja se nazire bakina spavaća soba puna mirisa dunja. Ljetovanja na moru odišu pješčanim žalom, vonjom sedefastih školjki, mirisom vidim beskrajna polja lavande i perunika, a ljubičasta boja treperi mirisima prvog poljubca. Jedna od mojih pjesmica, iz vremena oluje ruža, me danas prisjeća da sam tada nesvijesno provodila aromaterapiju nad svojim srcem i tražila bezimeni osjećaj kojem darovah ime prva ljubav. U ovom zadnjem praskozorju protekle godine otvaram požutjelu bilježnicu i osjećam miris prohujalog vremena. Davni izričaj mi se smiješi ljubičastim mirisom sna koji budna sanjam. Još uvijek volim kič najluđe noći u godini, kič zagrljaja odlazeće i dolazeće sreće. Presložih stih u korijandole duginih boja i buket mirišljavih strofa.




U snu
zakoračih u galeriju srca,
u tajanstven svijet treperav i moćan,
uzdrhatala duša moja je uronila u drevno stanje
u zagrljaj ljubičastog mirisa, u moje nedosanjane sanje.
Svjetluca kristalni Amorov hram, maglovita sjećanja, prve ljubavi zov
treperava mladost, djevojački sram žudnja, purpurni mirisi i osjećaj nov.


Mirisi
se svemirom šire,
bude u tijelu zapretenu vatru
otvaraju pore, uvlaće se u skrivene dubine
da milovanjem nježnim mirise srama i tuge satru,
da duši dokažu snagu te mirisne miline
želja se pretače u nježnu toplinu
vječno u duši zatomljeni miris
srcu vraća sreću, vedrinu,
i ljubavi oris.


U dubini duše tajnovit se perivoj krije,
Amor i Psiha, miris ljubavi davne moje srce grije.
Zalutalo u galeriji snova, moje srce vječnu sreću nađe
u treptajima njinim mirišljavo snoviđenje još uvijek postoji,
sudbinska ruka skrivena u tjelesnosti životne lađe,
mirisno blago u sebi krije i njime ljubav kroji.



Neka vam Nova godina donese samo mirise sreće, ljubavi i snova.




http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.webstilus.net/content/view/9757/65/

Keine Kommentare: