Na nebeskom balu jedna zvijezda mala, zaigrana vila iznjedrena iz svjetlosnog vala razbija nedoglednu tamu, ruši tajnovitu tminu i plešući po elizejskom cvijeću blješti sretna i zalutalim putnicima, svim ljudima svijeta, šalje samo sreću. Njena svjetlost davna na dugačkom putu prošla je kroz galaksije razne i dotakla mnoga nama nevidljiva sunca, kupala se u oceanima noću, zrcalila u ledenjacima i pahuljicama svakog planinskog vrhunca. Gledam u beskraj nasmiješenog neba, vila svjetla, zvijezda ljubavi razigrana na horizontu s trenutkom mladim, dolazak mladog ljeta slavi. Srce moje trepti ritmom skrivenom u njenom sjaju, u dubini tog čudesnog pogleda snena, zaigrano sjetna vidim duše moje sjenu, zrcaljenje mene putnika bez cilja, mene vječnog lutalicu u čizmama od tisuću svijetlosnih milja. Pružam ruke ka malenoj zvijezdi, zvijedi koja godine mog života u svjetlosti svojoj krije, zvijezdi koju ljudska ruka još dotakla nije, zvijezdi sjajnoj, mog rođenja znakom i čudesno se svijetlo k meni spušta njenim vilinskim tragom. Bisere mi šalje ta, vječne ljubavi stvoriteljica snena, bisere za nisku svih prošlih i dolazećih ljeta. Promatram kako beskraj nebeskim cvijetovima cvijeta, Silvestrovo već na istoku rudi, osluškujem tu čudesnu simfoniju svijeta, lepršavu pjesmu u svjetlosnom zagrljaju sjedinjenih vječno sretnih ljudi. A ljepotica bajna, moja zvijezda sjajna, sije sjeme bisernoga zlata i posvećuje svaka srcem srcu srcem otvorena vrata. Pogledajte, u noći ovoj, noći otvaranja kapija novog desetljeća, ljubav kaplje zvjezdanim prahom sa zvjezdanog neba, biserna kiša, suze radosnice svjetlosne vile, čudesna ljepota koju svako živo biće, svako ljudsko srce treba.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen