Pronašao si me na žalu oceana nedosanjanih snova skrivenu u oklopu nepovjerenja. Satirao si moju ljušturu poljupcima, pretvarao je u prah koraljnih grebena na kojima smo ispijali kapljice sunca. Izronio si me iz dubina muljevitog životarenja i položio na dlan mjesečine da osjetim snagu plime i oseke strasti. Porinuo si galiju nasukanu na pješčanom žalu usamljenosti i darovao joj lahor ljubavi u godinama spuštena jedra žudnji. Iz njene utrobe si izvukao zaboravljeno blago želja i prosuo ga posteljom satkanom od bisernog praha ukradenog iz pehara tuge. Probudio si u meni titraje nebeskih ptica i dozvolio mi da ostanem dijete u odori pohlepe za tvojim dodirima. Poveo si me u naručje odlutale zvjezde i vratio njen zlaćani sjaj u moje srce. Nježnošću tvojih milovanja si me prisilio da otvorim okna kože i iscjedim znoj srca na tvoje dlanove. Pričao si mi o Sirusu i njegovim tajnama skrivenim u kozmologiji našeg porijekla i pozvao na gozbu bogova da osjetim nastajenje biverzuma u kojem danas djelimo sreću kao nekada davno ručak u studenskoj menzi. Pitaš me, jesi li gladna? Odgovaram, ne, volim te!
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
1 Kommentar:
Odakle dolazi ljepota,,,,iz ljubavi......bravo i ovaj put!xy.
Kommentar veröffentlichen