taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 30. August 2011

Levitacija ka carstvu sreće...






Uronjam u nevidljivo polje prozirne aure, tajanstvene kukuljice u kojoj se gnjezdi ličinka mojeg ovozemaljskog tijela. Čutim početak, praskozorje vremena i naslućujem sunoćavanje čvrstine moje prolaznosti.Ti dodiruješ hladnu postojanost i preobražavaš je u toplinu vječnosti. Daruješ mi san da preživim zbilju, donosiš toplo zlato na srebrenom pladnju noćne gozbe raznoseći ostatke tmine u uzdasima sjete. Ulaziš u krug moje melankolične duše i poljupcima trgaš okove tužnih uspomena, osmijehom razbijaš kamenje ukletih stijena, odgovorom ubijaš sfingu koja postavlja dvosmislena pitanja i rapsodijom boja tvoga neba me snagom Amfiona uzdižeš u carstvo ljubavi. Uz tebe levitiram neosjećajući težinu fizičkog u kojem sam rođena. Svojim šapatima, slično Fibonaccijevom slijedu, umnožavaš lepidoptere  u perivoju svijesti i dozvoljavaš mi da budem nejaka u snazi čujne čulnosti. Budiš coccinelle septempunctate, božje ovčice dlanu vremena i šalješ ih kao znakovlje sreće meni u pohode. Bezglasje tvoga glasa me odnosi u pravrijeme iskona, u trajanje u kojem su bogovi koračali uz čovjeka i darivali mu nadzemaljske moć. Snagom prazvuka božanske iskre u tebi me vodiš zvjezdanim stazama ka Luninom hramu u kojem slutim vrtloženje promjenjivosti drevnih oceana, doživljavam plimu strasti, oseku blaženstva u zagrljaju ljubavi i sretna sam.




http://sretan-trenutak.blogspot.com  

4 Kommentare:

Anonym hat gesagt…

I ovo je divno....ja ti želim da budeš sretna...xy.

la vie en rose hat gesagt…

...zašto toliko filozofiranja...ne osuđujem te...naprotiv...ali na žalost živimo jednom ovdje i sada i nema ničega izvan ovoga...da ima moja mama koje više nema na ovome svijetu došla bi i rekla mi da i izvan ovog svijeta postoje neki drugi svjetovi...budi sretna...la vie en rose...ma kako to izgledalo u ovom trenutku ....

Unknown hat gesagt…

xy...hvala..sretna sam...:-))

Unknown hat gesagt…

la vie en rose...dobrodošla u krug filozofiranja o moći sadašnjeg trenutka...budi sretna je imperativ koji mi je mama upisala u dječji spomenar...slijedim ga još uvijek...ti si mi ga darovala danas... hvala ti...slijedit ću ga....sretan trenutak živi sreću i mudruje o ljubavi...:-)))