taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 2. August 2011

Kao libertina...






Kao leptirica izgubljena u ćilibarskom pogledu uranjam u bespuće tvoga sna. u odaje tajni onostranog dijela tebe. Izvangraničnost tvoga bića je svjetlost sama. U taj dio svemira tmina ne dospijeva. Mnogoznačje stvarnosti se pretače u smjernost tvoje duše i bezglasje sjena koje se gube u kristalno čistim obrisima tvoje anime candide. U tišini tišine tvojih odživljenih boli se rodila bezgranična istinitost ljubavi. Međaši vremena su odjahali u onostranost  prepuštajući trenutak tvom nebu, tvom ostvarivanju na nelinearnoj putanji paralelenim svjetovima magije življenja. Dozvolio si mi da budem izgubljena u tvojim očima i da slušam šum tvojih osjećanja. Letom leptirice lutam imaginacijom tvoga srca i čujem otkucaje klijetki u rijeci svete krvi. Prepuštam se snazi tvoga podmorja, uranjam u vrulju i plivam uzvodno ka izvoru sa kojeg ispijam ritam života iz tvoga kaleža. Osjećam svoju tjelesnost u bestjelesnosti osjećanja koja se kao bujica prelijevaju sa tvojih usana u dubinu mojih želja. Hraniš me neizgovorenim pjesmama tvoje duše, nenapisanom poezijom suza, neskladanom baladom ljubavi. Obamnjueš me opsjenom stvarnosti koja se rađa u srcu i ogleda u  tvojim očima. Zaustavljena u treptaju sna živim život zarobljene leptirice, kao libertina u libertatu tvojih zagrljaja.





Keine Kommentare: