taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 23. August 2011

Aritmija ritma ljubavi...






Nad ponikvom žudnji zaustavljam let ljuvene želje i srcem je vabim da kao gnjurac uroni u podzemno jezero sreće. Vrtloženje lahora sumnji joj dotiče krila i prisiljava je da sleti na graničje nedosanjanog sna i neodživljene zbilje. Šapatom nutrine je bodrim skrivajući tajanstveni žig neobjašnjivosti aritmije ritma koji se pretače iz adagia boja u crescendo trenutka. Iznad kamenjara sanjanog svijeta izranjaju oči boje meda, dvije vatre jantarnog sjaja i svojim titrajima trgaju koprenu straha i oslobađaju pticu na njenom letu ka izvorištu snova.  U torzu slutim kovitlanje vode i uzburkanost jezerskih dubina. Vidim zrcaljenje obrisa statue kamenog Amora kojem Psiha poljubcem daruje dušu. Pričinja mi se da se na dnu probudio usnuli geizir, osjećam vrtloženje topline koja me sjedinjuje s tobom u podjezerju sretnog trenutka. U bestežinstvu ljubavi naša tijela gube čvrstinu i slijevaju se, iz mirnoće jezera, slapom strasti u bujicu života. U suglasju tonova balade o prolaznosti i šaputavih titraja srca o neprolaznosti sreće čujem tvoju poeziju suza pretočenu u  moj kalež ljubavi.





Keine Kommentare: