taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 19. August 2011

U očima plavog goluba...






U očiglednosti apsurdne slobode, u neizvjesnoj nostalgiji  za praiskonskim apetitom privrženosti cesaru izjednačenja ljudske i božanske ekvivalentnosti osjećam slobodan let plavog goluba kojeg si pjesmom poslao na dveri moje duše. Odraz tvog lica u njegovom oku, u misteriji vječnosti, u magiji sna me prisjeća na dane prvih susreta, na ono luckasto vrijeme mahnitanja u dvoje po pješčanom žalu života. Srce uvijek zatitra vrtloženjem kristalnog vretena ugnježdenog u dubinu duše. Na oltaru ljubavi još uvijek gori tada zapaljena svijeća vjerovanja, u arboretumu žudnji izrasta drvo istine u čijoj krošnji se gnjezde nebeske ptice koje tkaju svileno tkivo naših zagrljaja. Rodio si se pitom u dolini smaragdne rijeke i donio u moj život blješteće kristale nadanja. Kao da sam se rodila u srcu svemira s kojege skidam zvjezdani prah i kukičam kolajnu s kojom se vezujem u sidrištu tvojih želja. Neisplakane suze preobrazih u bisere koje ti darujem poljubcima dok ispijam medovinu sa tvojih usana. Svitanja su okrunjena mirisom ruža i jasmina iz perivoja punog rapsodije boja, a sutoni uranjaju u zagrljaj čuvarice Lunina hrama, boginje koja nas miluje srebrenkastom svjetlosti nasmiješenog noćnog skitnice. Na satenskim koprenama koje nježno skrivaju lice neba se iskre tvoje oči pretočene u daleku zvijezdu na kojoj snivaju genomi naših pradjedova. Kada mi glasom ljubavi pričaš o Siriusu i tragovima koje u prijašnjem postojanju ostavismo na njegovom licu, tada čujem daleku muziku koju slušasmo na gozbi anđela i bogova, na slavlju povjesnih trenutaka u kojima smo izrastali iz danas nenadoknadive nevinosti prapočetka u apsurdnost prevazilaženja očiglednosti grijeha koje svjesno ili nesvijesno činimo. Slušam tankoćutnu melodiju tvoje duše i razumijem suštinu besmilenosti kajanja zbog neizgovorenih ispovjedi na oltaru života.  Ljubav je otajsvo, živimo ljubav, dozvolimo joj da bude pokora koju živimo. Plavi golub se spustio na moj dlan, u njegovim očima vidjeh sakrament i osjetih kako sam jednostavno sretna.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/


Keine Kommentare: