Stella Maris...

Stajala sam na šljunčanoj obali u zagrljaju svjetlosti zvjezde mora.
Pružala sam ruke ka tek naslućenom suncu i slušala molitvu majci nad majkama.

"Ave maris stella,
Dei Mater alma
Atque semper Virgo
Felix caeli porta."

Iz kaosa nedosanjanog sna,

iznenada,

treprav i snen,

iznjedren iz zvjezdanog praha,

je dolepršao Kairos na dlan.

Očutih ljepotu, sreću i moć sadašnjeg trenutka i dotaknuh razigrani pramen na njegovu čelu. Oči dječaka boje sna iznjedriše svjetli pogled na obali mraka i sunce probudi želju, uskovitla san, treptaji njegove zvjezdane duše, me dotaknuše kao maestral u sutonu sparnoga dana, razbijajući tugu zbog odlazećeg ljeta.

Opijena blagošću njegova glasa

zaustavih trenutak,

lagani čun zaluta među tek procvale morske cvjetove.

Na laticama blještaše neisplakane suze,

ljubičasti odsjaj umirućeg sunca,

i

galija puna neprocjenjivog blaga

progovori jezikom ljubavi.

Ljeto, to naše naglo ljeto, je spustilo zavjesu

na pozornicu ludovanja,

na scenu života je jesen stigla

koprenom tihovanja.

Cvijeće je šuštalo sonatom zlaćanih boja u arboretumu naših sanja,

a pješčani žal je cvjetao Venerinim školjkama.

Stella Maris se zrcalila na svodovlju sna,
bdijela je nad trenutkom sretnog snoviđenja,
iskrila oživjelim isčeznućem tugovanja

i poezijom prastarog oceana.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/