taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 14. August 2011

Zlato u tvojim očima...






Zlato u tvojim očima se pretače u lepršave nebeske ptice, u razrješilice Gordijevog čvora sklupčanog u tkivu vječnosti. U povjerljivosti tvoga pogleda se iskre zvjezde kojima me braniš od taštih porugljivaca ljubavi. U vidokrugu sna, u krajoliku nastajuće zbilje, u pejsažu žuđene vječnosti i maštovite stvarnosti blješti vulkan tvoje ljudskosti i prelijeva se rapsodijom boja u srce svemira. Čarolija čekanja se pretače iz sada u poslije koje samuje izvan granica pogleda, u daljinama nedosežne budućnosti. Čuvari budnosti obznanjuju bezuvjetnost istine i skidaju koprene sumnje sa lica vremena. Poželjnost trenutka odjevaju svjetlom nad svjetlima. Budeći fontanu nemira tkaju sedefasti haljetak kojim odjevaju obnaženu dušu. Ona uzdrhtala u pjesku i pjeni žudnji izrasta iz tkiva vremena, uranja u ocean sanja i preobražava se u prastaru amforu u koju slažem biserje ljubavi. Puna neprocjenjivog blaga tada izranja iz nutarnjeg podmorja i nestaje u tvom zagrljaju. Dotaknuta beuzuvjetnošću želja tvojih dlanova rasipa se u pjesak i kroz mrežu tvojih milovanja slijeva u sanjivost budnosti, u zrnca sata koji u utjelovljenoj istini otkucava bezvremenost ljubavi. 




Keine Kommentare: