Zrcaljenje ljepote....

Ljetni dani se kotrljaju u nepovrat. Kolovoz, mjesec u kojem je rođen dječak očiju boje sna, prelama godišnje doba u ljepotu smaragnog travnjaka na kojem u svakom praskozorju brojim kristalne istine u kapljicama rose. Miris ružičnjaka me opija sjećanjima na vrijeme koje nazivam olujom ruža i zrcali se u ljepoti sadašnjeg trenutka. Na laticama se ogledaju uspomene, slike koraljnih grebena na kojima sam tražila bisernice. Sunce slijeva zlato u dubinu tih malih zrcala i pretvara ih kaleidoskop sna. Iz dubina izranja pogled očiju boje meda i pretače se u nijanse jantara, zasjenjuje zelenilo jezera o kojima sam u mladosti sanjala. Pješčani sat nutrine odbrojava trenutke i najavljuje zenit ovog predivnog dana koji postaje most između jučer i sutra, između sjećanja i čežnji. Nebo se smiješi podnevnim sjajem i odnosi me u prostornost žudnje pjesnikove blizine. Osluškujem tišinu ovog blaženstva u eteru koji nas sjedinjuje u ekliptiku duša. Na horizontu se ljube zemlja i nebo magličastim bljeskanjem topline koja se ogleda iza trepavica ćilibarskog sna, u ogledalu prošlih ruža se zrcali sadašnja ljepota. Sa pjesnikovih usana dolijeću riječi i kao uzdrhtale leptirice slijeću na obale krvotoka koji vrije vatrom ljubavi. Stvarnost se objavljuje na proplancima trenutka, na obrisima tijela koje nestaje u plamenim strunama nutarnjeg sunca. Ljubav je vrhovna svećenica ovog hrama na čijem oltaru održavamo oganj ljepote i lakoće postojanja u ružićnjaku sna. Prošlost koju zatvorih u galeriju lijepih uspomena i pjesma, nedostaje mi naša ljubav, mi objavljuju svitanja ljubavi u kojoj se kao leptirica sa dlana vremena gubim u zrcaljenju ljepote, u dubini jantarnog pogleda i sretna sam.  

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/