taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 8. August 2011

Koračam putevima iskona...







Uranjala sam u snove iskona iz kojih upijah ljepotu postojanja. Znala sam da si rođen u dolini smaragdne rijeke, da si iznjdren iz zagrljaja smirne i sna. Osjećala sam da ćemo se sresti na zelenom otoku drevnih vjerovanja i čekala sam tvoj silazak sa zvijezda koje su u sebi krile sjaja zlata, mirise tamjana i mirte.  Nisam te tražila jer sam slutila da bih  traženjem tkala strune sumnje u istinitost pronalaženja ljepote. Stajala sam na obali drevnog oceana, osluškivala titraje poezije suza i promatrala pučinu iznad koje su letjele bijele ptice sa zlaćanim prahom u kljunu. Doletjele iz davnina one su mi potvrđivale da koračam putevima sna. Ulazila sam u šumarke na obroncima svijesti i uranjala u jesenjske boje koje su odisale mirom i spokojem. Osluškivala sam korake srna po tepihu od suhog lišća pružala dlan iz kojeg su ispijale žudnju moga čekanja. Smiješile su mi se ljepotom tvojih očiju. Čula sam pjev šumskih vila koje su glasom skladale odu ljubavi. U treptaju oka vječnosti vidjeh siluetu srca i siluetu naše sudbonosne karake. Izronio si iz oceana snova i usidrio se na obale moje duše. Prastara karaka je donijela neprocjenjivo blago u luku života. Legao si pored meine na postelju od maslinova drveta i zagrlio tobom u tebi da zauvjek ostanem vjerna sebi u sebi.




1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

Divno je živjeti u oceanu iz snova kada su blizu oči boje sna a ležaj grana od masline xy.