Usud ruže...

Nafaka, usud, kob, kismet, neizbježna moć sudbine, tajanstvenost ružičnjaka u kojem udahnuh san. Sreća blještavija od sunca, titravija od zvjezda, mirišljavija od ruža je ušetala u moju dušu i zaokružila san. Srcozorje u osvitu žuđenog života je zaiskrilo rapsodijom boja. Ruže su progovorile miomirisom drevnih snoviđenja. U očima jantarskog sjaja se ozrcališe leptiri sudbinskog roja iz kojeg je iznjedreno sjemenje ljubavi. Osjetih nemir na čijim valovima si ujedrio u moje srce i usidrio se u svjesnosti. Probudio si usnulu dušu iz Trnoružicinog sna i izvadio trn koji je nosila kao znamen na oluju u kojoj je zalutala na stazama ka zvjezdama. Darovao si mi zlaćani ključ kojim otvorih dveri tvoga perivoja i ubrah cvijet koji ne stari, cvijet koji ne vene, cvijet na kojem se poezija suza pretvara u dragulje života. Na obalama tvog oceana pronađoh ružu od soli koju si za mene skinuo sa površine sna. Na dlanu trenutka si kristalima iscrtao krug skladne istine o ljubavi dva leptira koja svojim plesom ostavljaju svileni trag  na koži vremena.  Osjećam te porama koje udišu miris tvojih prstiju i upijaju okus nektara tvojih usana. Vlati morske trave titraju tišinom tvoga glasa i uvlače me u bespuče želja, odnose me na arhipelag žudnji, na sprud čežnji. Geometrija naših zagrljaja se objavljuje šutnjom kristalnog dijadema na licima, kapljicama sreće na tijelima, zrncima meda na usnama i laticama ruža od soli na dlanovima.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/