taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 28. August 2011

Ognjilo strasti...




Sretna zemlja lebdi na dlanovima vremena i slijedi ekliptiku radosnog sunca. U novozorjima naša strana svijeta izranja na pučinu vječnosti i ispija tekući jantar da nahrani mladunčad u svojim skutima. U ljubičastom perivoju podno svjetlosne planine se oprašta od srebrene paučine noći i slavi buđenje života u svojoj utrobi. Kao tajanstvena Nimfa, pratilja čuvarice Lunina hrama svjetlost kiti mladi dan i prati ga u povorci trenutaka do sunoćavanja i ponovnog uranjanja u san. Sretna promatram tu ponavljajuću premijeru na sceni svevremena i osjećam titraje agapina zagrljaja. Volim svako jutrenje, volim praskozorja koja donose mirišljave rapsodije boja i cvrkut života u krošnji svijesti. Promatram vrtloženje planete gledajuć njen sunčani put ka izranjanju zvjezdane tišine i paljenje strasti ognjilom žudnji. Sveponavljajući ritual upisan na licu vremena, samostvarajuća ljepota iznjedrena iz iskona svepostojanja. Unikatnost ljubavi ucrtana u cjelinu svemira, ozrcaljena u impresivnosti svakog čovjeka, nezaustavljivo ognjilo u želji svake žene koja voli. U orahovoj ljuski, u poludjeloj lađi, u galiji punoj neprocijenjivog blaga titra bešumnost prabića i iskru kremena pretvara u oganj podavanja carstvu čulnosti čežnji. Ognjilo strasti kali čvrstinu svjesnosti u čaroliju ljubavne igre i iz zabačenih kutaka čujnosti izvlači zaboravljene titraje voljenja, iz zamrznutih sjećanja uzdiže mirise ružičnjaka nedosanjanih snova. Iako je sve upisano slovima srca na smaragdnoj ploči uspomena svako novozorje strasti blješti nevinošću ljubavnih šapata i zrelošću u sedefu zarobljene bisernice. Vidim Botticellievu prastaru sliku rađanja ljubavi, osjećam milovanje morske pjene, pretakanje pijeska u perlu osjećanja. Čutim njeno prerastanje u ognjenu pticu nutrine i sretna sam. 

    

Keine Kommentare: