taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 6. August 2011

Tihovanje ruža...





Promatrala sam sjaj  jutarnje zvijezde,
 izlazak sunca na valovima neba, 
ćutila tihovanje srcozorja, 
 osjećala lahor u duši,   
 titraje vječnosti.

U tišini ovoga jutra ljepotu ljetnoga dana najavljuje cvrkut ptice u ružinom grmu pred prozorom. Kao kapljica, izronjena sa dna zelene rijeke, puna smislenog sjećanja i lijepih uspomena, kao pustolov na stazama vječnosti  skuplja krhotine nekih prošlih tuga u mozaik novih pejsaža duše. Laganim korakom, da ne preplašim pticu, tihovanjem srca da ne probudim usnule boli, izlazim na travnjak i skupljam rosu sa baršunastih latica i pretačem ih u kalež trenutka. Vjetar donosi mirise sa još neobranih vinograda na obroncima Arkadije. Uspmene se lagano bude, sjećanja vriju kao mlado vino koje smo ispijali brežuljcima snova. Svijest i podsvjest se grle ljepotom ovog srcozorje u kojem naslućujem da su sve stare rane zaljećene, a ožiljci preobraženi u reljefe na zidovima hrama u kojem samo ljubav živi. Osluškujem pjesme pustinjaka i mistika drevnih snoviđenja, opsjenari me miluju opsjenama žudnji i pretvaraju ih u bljesak ovog praskozorja.  Sudbina prelijeva uspomene u kristalnu čašu ovog treptaja oka i nazdravlja sa mnom ovom jutrenju. Ruže se bude, otvaraju svoje latice i daruju mi opijum svoga ulja. Udišem ljubav najljepšeg cvijeta u arboretumu duše i osjećam kako se krv pretvara u pjenušavo vino sazrelo na brežuljcima tvoga djetinjstva. Svilenkaste niti bezvremena se ovijaju oko nas i odnose nas u svijet paralelnih svamira, u nelinearnost vremena. Završilo je lutanje zaobilaznim putevima do ostvarenja želja, izgradili smo most između ruža i vina, most na kojem udišemo miris sna i ispijamo nektar ljubavi.




1 Kommentar:

Anonym hat gesagt…

Lijepo je doći u tvoj kutak mašte,gdje se isprepliće neprolaznost vremena, bogatstvo proživljenog ,ljubav,žudnja,strast i pozitivnošću santkan tvoj unutarnji svijet kojim sebe daješ.Otisak tvoje duše što stvara daje mi inspiraciju,produbljava misao u meni a tvoje slike i riječi osjećam bliskima.Hvala za lijepe riječi,pozdravljam te osmjehom.
Tajana