Tihovanje ruža...

Promatrala sam sjaj  jutarnje zvijezde,
 izlazak sunca na valovima neba, 

ćutila tihovanje srcozorja, 
 osjećala lahor u duši,   
 titraje vječnosti.

U tišini ovoga jutra ljepotu ljetnoga dana najavljuje cvrkut ptice u ružinom grmu pred prozorom. Kao kapljica, izronjena sa dna zelene rijeke, puna smislenog sjećanja i lijepih uspomena, kao pustolov na stazama vječnosti  skuplja krhotine nekih prošlih tuga u mozaik novih pejsaža duše. Laganim korakom, da ne preplašim pticu, tihovanjem srca da ne probudim usnule boli, izlazim na travnjak i skupljam rosu sa baršunastih latica i pretačem ih u kalež trenutka. Vjetar donosi mirise sa još neobranih vinograda na obroncima Arkadije. Uspmene se lagano bude, sjećanja vriju kao mlado vino koje smo ispijali brežuljcima snova. Svijest i podsvjest se grle ljepotom ovog srcozorje u kojem naslućujem da su sve stare rane zaljećene, a ožiljci preobraženi u reljefe na zidovima hrama u kojem samo ljubav živi. Osluškujem pjesme pustinjaka i mistika drevnih snoviđenja, opsjenari me miluju opsjenama žudnji i pretvaraju ih u bljesak ovog praskozorja.  Sudbina prelijeva uspomene u kristalnu čašu ovog treptaja oka i nazdravlja sa mnom ovom jutrenju. Ruže se bude, otvaraju svoje latice i daruju mi opijum svoga ulja. Udišem ljubav najljepšeg cvijeta u arboretumu duše i osjećam kako se krv pretvara u pjenušavo vino sazrelo na brežuljcima tvoga djetinjstva. Svilenkaste niti bezvremena se ovijaju oko nas i odnose nas u svijet paralelnih svamira, u nelinearnost vremena. Završilo je lutanje zaobilaznim putevima do ostvarenja želja, izgradili smo most između ruža i vina, most na kojem udišemo miris sna i ispijamo nektar ljubavi.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/