taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 7. August 2011

S tobom u tebi...






Na znakovlju mojih puteva upisana je adresa zemlje koje nema na globusu. U suglasju šansona osluškujem razmaknuta nesuglasja uzbuđenja i čujem sklad nekog drugog svijeta. Sanjam li ja život? Ne, ti živiš san, odgovara mi glas s dalekih prerija. Interesantnost te tajanstvenosti me odnosi u tvoj zagrljaj u kojem spoznajem da je ljepota vidljiva očima, srce ju naslućuje tek vjerovanjem u nju. Tvoj lik mi odaje uzvišenost tvoga bića i zaustavlja sva lutanja nedohvatnim daljinama izmaštanih sanjarija. Tamo je kaos iz kojeg smo pobjegli prihvaćajući postojanost materije života, govoriš mi ovozemaljskim glasom i odvajaš me od nečujnih titraja vječnosti. Zatvaraš mi  usne usnama da ne postavljam nemoguća pitanja i dokazuješ istinitost fizike u kojoj smo rođeni. Na prozor slijeće ptica sa grančicom bijelog gloga u kljunu. To je ljubav pomislih. Smiješiš se. Proustova knjiga leži još uvijek otvorena na radnom stolu. Ne lutaj koridorima prošlosti, to smanjuje bitnost ove smisaonosti koju stvaramo, govoriš jezikom trenutka. Ptice pjevaju u krošnji drveća i najavljuju novo jutrenje, šapućem još uvijek ne razumjevajući stvarnost. One su pjevale i za vrijeme ratova, odgovaraš mi Sokratski. Ustajem iz postelje i udišem miris ljetnoga dana odbacujući sanjivost neživljenja.  Nudiš mi kavu u porcelanskoj šoljici koju sačuvah kao znamenje nekih prošlih života. Ovo je samo upotrebni predmet koji te odvaja od sadašnjeg trenutka, šapućeš mi kao da čuješ moje misli. U tom suglasju osjećam snagu tvoga mira. Nemiri su samo zablude koje nas vraćaju u kaotičnost nepostojanja. S tobom u tebi osjećam sebe u sebi i spoznajem da živim san. Bez tebe u tebi...stiliziraš pjesmu i dokazuješ mi da se život pretače u ljubav. 




Keine Kommentare: