taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 15. August 2011

Živi ljubav, nutarnji imperativ...






Ovjekovječeno imperativom prolaznosti, svako vjerovanje u fizičko neotkinuće iz zagrljaja ovozemaljskih staza, postaje tek san vizionara. Vremenski imperativ je pjesnikova  nutarnja ćudoredna zapovjed koja je od iskona svojstvena njegovoj čulnosti. Sanjar, pjesnik u tebi mi šapuće o vječnosti sna i vrtloženjem riječi iznjedrenih iz poetike postojanja crta rondo neprolaznosti. Ljubav je energija, a energija se nikada ne gubi, samo mjenja oblike, izričeš imperativ neprolaznosti, živi ljubav. Svojim toplim dahom mjenjaš putanje zimskih vjetrova, blažiš njihovu snagu nad mojim osjetilima, nedozvoljavaš okrutnosti životne smrzavice kukičanje ledenih čipki na oknima duše. Sjajem svog nutarnjeg sunca stvaraš vječno proljeće u zbilji, griješ me ognjem svoga srca i tijelom širiš plamene jezike ljubavi. Zaustavljena u osvetničkoj najezdi zla silueta one davne boli se rastočila u kapljice samoizlječenja. Probuđeni homo ludens se ponovo igra sa staklenim perlama osjećaja i kotrlja ih stazom čulnosti u skute vjerovanja. Stojiš kao čuvar sna na dverima duše i kroz kristalnu mrežu prelamaš lažnosti u istinu bezuvjetne ljubavi, sve mimikrijske igrarije duše oblikuješ u salve smijeha i višekratne ovacije sreći. U tvojoj sanjivoj budnosti Platonskom istinom  dezavuiraš  sva moja nesnalaženja u svjetlosnoj dimenziji i iskriš iskonske ideale na mom nutarnjem nebu. Izvodiš me iz palanke mediokritetskog životarenja u golim nagonima ka moći, zaustavljaš izobličavanje čulnosti, uvodiš me u carstvo sveprostora i svevremena. Ti si aktus purus mojih sanja, čunjić moga oka, ti moje privide pretvaraš u likovnost okusa, mirisa, zvuka, dodira, učiš me gledati nutarnjim očima, otvaraš mi okuluse čunjosječnice osjećanja okusnih pupoljaka, odvodiš me na izvorište čulnosti aroma, na vrulju putenosti, vizualnosti i čujnosti ljepote, uvodiš me u okrilje cesarice sretnog trenutka u kojem se objavljuje prazagrljaj Amora i Psihe. Ta vječna zaljubljenost žudnje i nutarnje ljepote je oslikana na platnu života, isklesana u kamen vječnosti, upisana u brevijar ljubavi.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/  

 


Keine Kommentare: