Noćas je nebo nad našim gradom blještalo vatrometom dobrih želja. Slijevala se blješteća kiša u njedra zemlje u kojoj sagradismo dom. Bila je to noć puna postojanja u povijesti neovisnosti, u istoriji postojanja na obroncima velikih planina koje nas brane od vjetrova sa sjevernog mora. Bajkovita noć prepuna mirisa juga koji se prelijevaju preko smaragdnog jezera na granici između unije i nas. Kristalne leptirice iznjedrene iz vulkana sa dlanova dobrih ljudi su se pretakale u naša srca i budile u nama odgovore na pitanja koja lebde u eteru našeg bivstvovanja na proplancima punim runolista i divokoza. Stajali smo na tepihu od krijesnica pod noćnim suncem i upijali bistrinu nebeskog slapa koji se pretakao u naša srca. Ponoć je prelomila jučer u trenutak potpunog mira i šapat tišine iz kojeg je izronila istina odjevena u srebreni sjaj spokoja koji se ovijao oko nas. Zaustavljeni u fontani lepršajućih osjećanja uronismo u san pun nebeskih ptica koje su prosipale sjeme ljubavi na našu postelju. U praskozorju svijesti vidjeh usnulu noćnu leptiricu na tvojim usnama. Uzletjela je ka suncu i ja prepoznah siluetu dobre vile koja bdije nad našim snovima. Osjetih da je ovo bila noć prosanjana na obronima Arkadije, u dolini zelene rijeke, na obroncima tvoje mladosti iz koje si ponio snagu gorštačke nježnosti koju mi daruješ dlanovima na kojima vjekuje vilinska dobrota ljubavi.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen