Replika tvog holosa se čuje u tonovima suptilne himeneje snu i zbilji, naočitost tvoga bića se ogleda u holonu vremena, preslika tvoga lica vjekuje u mojim osjećanjima. Tvoja silueta osjenčava moje korake, utirući puteve čaroliji koja izranja iz trenutka i utaplja se u času postojanja u ljubavi. Moje misli lepršaju oranžerijom željenih plodova, susreću se s tvojima, plešu iznad cvjetova spoznaje i oplođuju ih sjemenjem svjesnosti. Pod karijatidama kreposti me miluje ćudorednik tvoje blagosti, grli me snagom tvoje ćudosnenosti i brani od nestajanja u rasjeklinama nepostojanja. Nad fjordovima vremena lete iskonski ždralovi vječnosti i štite nas od utapljanja u tamnim dubinama tihih oceana. Sa tvoga neba kaplje bljesak žudnje i munjama želja ucrtava puteve ka neostvarenim čežnjama. Čeznutljivošću svoga pogleda objavljuješ jutrenja i sunoćavanja prolaznosti u kanonu svevremena. Nježnošću dlanova postaješ mežnar nutarnjeg zvona kojim obznanjujem srcozorje na obzoru drevnih snoviđenja. U tvom zagrljaju slutim gromoglasni smijeh nutrine i predajem se tom magičnom ništa dobijajući sve.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://nebesko-vreteo.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://nebesko-vreteo.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen