Ruže, vino, tvoje oči i vrtloženje vječnosti, znamenje naše ljubavi...

Promatrala sam sjeverno nebo. Kroz okna duše ga vidim uvijek kada se utapljam u ljepoti jantarnog sjaja tvoga pogleda. Leptirastim sjajem svemira mi se smiješe tvoje oči plesom Plejada, vrtloženjem vječnosti, sedmoznačjem  ljubavi. Osjećam ih bezvremenim titrajima srca, ćutim njihov šapat poezijom suza i ljepotom  ovog jutrenja. Iz podmorja duše izranjaju uspomene, iskre naizgled zatomljena sjećanja n vrijeme poezije ruža. Na levantu se rađa mladi dan, Heliodoro silazi u ovaj san i rosu protekle noći pretače u biserni dijadem koji si nježnošuću tvoga bića počeo slagati u mojoj kosi. U znakovlju tvoga genosma blješti suncem obasjana istina koju tražih u bespučima vremena. Otkrio si mi tajne koje su se krile iza sna koji sam sanjala u vremenu oluje ruža. Na tvojim usnama cvjetaju novi pupoljci puni kapljica mladoga vina. Orionovo sazviježđe krije tajnu ljubavi koja u svakom praskozorju nestaje, da bi mi sjajem sutonske zvjezde darovala dubinu tvoga pogleda. Čuvari našeg vremena se vrtlože u ovom trenutku buđenja u zagrljaju znakovlja vječnosti. Otvorio si dveri dnevnih snoviđenja i pozvao me u sveprostnost ljepote postojanja u svevremenu bezvremenaljubavi. Nestale su stigme Longinova koplja koje godinama skrivah od same sebe. Pokucao si na vrata srca u kojem skrivah kristalni labirint neostavrenih želja i ja, ispijajući vino sa tvojih usana, uranjajući u miris ruža na dlanu našeg vremena otvorih vrata ljubavi. 

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/