Zatočenica vjernosti...

Zatočenica vjernosti, robinja ljubavi, obgrljena sedefastim sjajem školjke, okićena biserjem vječnosti, optočena ćilibarskim zlatom tvoga pogleda sniva svoj san na postelji od maslinovog lišća. Izronjena iz Mnemozinine rijeke sjećanja ta kapljica u sebi nosi sve blagosti milovanja, sve krhotine raspuknute čahure sumnjičavosti postojanja u zagrljaju ljubavi i sve vjernosti sužnjice u žudnjama za tvojim usnama. Zbog tebe postadoh moreplovac drevnim oceanima, zaronih u dubine prastarih sanjarija, s čunjićima u sjaju pogleda odrastoh do nevinog djeteta u vrtloženju ovoga ovdje i ovoga sada. Izgubljena u dubini tvoga pogleda bivam val u mreškanju mora snoviđenja, igračka  u  menanžeriji staklenih istina, zrcaljenje prelamanja svjetlosti u vremenu čekanja. Čekanje je ružna riječ, ali preobražena u vjerovanje i vjernost sebi samoj ona se objavila kao odraz mene same u ogledalu sveprostornog svevremena. Bijah Penelopa na zelenom otoku nadanja, bio si Odisej gladan pustolovina. Čekala sam na dlanu vremena i dočekala uplovljavanje tvoje galije u luku branjenu od stigmi vremena, u srce oslobođeno od svjetskih bojišta.  Na nebeskom svodu probuđene duše je zaiskrilo sazviježđe tvojih očiju, nad pustinjom želja je kišila poezija suza radosnica, u ružičnjaku snova su pupoljci procvjetali u ljubav. Snovolovka je nepotrebna odjedrila u neke druge svjetove jer nas pohode samo lijepi snovi.  Mi zaljubljenici u ljubav bacamo mreže u noćima punog mjeseca i lovimo samo kristale koji izranjaju iz neuništivog i nježnog zagrljaja duše i srca, iz prvog i posljednjeg poljupca u konačnosti fizike i beskonačnosti metafizike. Zatočenica kristalno jasne vječnosti, ljubav nas oslobađa od trenutka pokajanja prije umiranja jer mi odživjesmo vjernost vjerovanju u onaj grumen suhog zlata koji kao djeca pronađosmo  na prašnjavom peronu željezničkog kolodvora tvoje mladosti. Zadržasmo ga u sjećanju na cesarskim stazama, na plovidbama bespućima drevnih oceana,  u oluji ruža i poeziji suza.  Mi zatočenici ljubavi, zaljubljenici u ljubav oglušismo na zle kletve i zla proročanstva, mi u arboretumu snova njegujemo cvjeće ljubavi na koje slijeću leptirice koje tkaju svilenkaste niti naših snova.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/