Na granici svijetla i tmine,
kad treperave oči neba prospu svoj sjaj,
u bezdanu te tajnovite ljepote
uvijek mi nova misao sine.
Zvjezdanim šapatom ogrnuta,
nemirom ljepote okupana
pjenušavim sjajem dotaknuta
čudesnom tišinom zavarana
prašinom svoje prašine omamljena
nebeskim pjeskom u pjesak
pjeskom svjetlucavim zatvorena
moja nemirna duša,
taj treperavi života bljesak
oblači zvjezdanu haljinu i
zvijezdanim tragom
univerzumom
tim beskrajnim beskrajem jezdi
ka onoj dalekoj velikoj zvijezdi.
Varalica mjesec
tužno nasmješenog lica,
čarobnjak i lutalica,
vječni skitnica,
prevarant sudbine sudbinom
moju nemirnu dušu
u svjetlosnu kočiju pretvara
ljepotom je dariva,
srebrom je omata,
skrivajući tako
tragove pješčanoga sata.
Snena i noćnom ljepotom zanesena,
moja nemirna duše beskrajem luta,
uranja u prazninu punoće,
osjeća njenu dubinu i širinu
i doseže njenu
tajnom ogrnutu visinu.
Čuvarica Lunina hrama je bdjela nad nama i nad Gradom. Pjesmu ispisah davno, jako davno u zvjezdanu stazu kojom koračah ka drevnoj republici sna. Osjećala sam snagu punog mjeseca koji mi se smješio očima umrlih gospara i lepršavošću kozica koje su slugovale njima i vremenu. Isplakane suze su se slijevale zidinama iza kojih su vile vjekovale ubirući plodove sa obronaka sreće i darivajući ih onima koji nisu spadali u Grad. Na dlanu vremena su ostali ispisani putevi kojima su prolazile da prodaju želje za komadić osmijeha. Mjesec je bio svjedok tugaljivih susreta u sumracima patrijarha ispod postojane tvrđave, Gibraltara južnoga mora, koja krije povijest vremena među prastarim zidinama. Na kapiji između Porta i Grada susretoh ljubav utkanu u pjesmu trubadura s leutom u ruci. Mjesec se kupao u moru usavršavajući sliku sklada te davne ljetne noći. Geometrija njegova lika se sjedinjavala sa krugom ljubavnog žara i kružnicom žuđene ljepote u kuglu kristalnog sjaja. Nebeski saten se zlatio Venerinim svjetlom, a zvjezdani prah se pretakao u nas i budio iskone želja naših pradjedova. Bio si gospar sna bila sam robinja ljubavi. U jednostavnoj dostupnosti utjelovljenja božanskog sjaja u tvojim očima vidjeh vrhunac žudnje. Vječnost se prelijevala u naš zagrljaj i odnosila nas u prostranstva iza vrata vremena. Dotaknuli smo vrh svijeta i vratili se oplemenjeni bezuvjetnom ljubavi na ovozemaljsko tlo popločano zapovjedima o bezakonju sreće. Osjetih vrenje u kaležu života dok ispijah čudesnost Lovrijencovih suza sa tvojih usana, odživjeh tisućljetnost u jednom jedinom trenu, vidjeh rađanje mladog dana i začuh pjev ševe u duši.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen