Euharistija ljubavi...

U eudemonizmu čulnosti zakoračih u predklijetke sna, vidjeh vitraž u kojem se zrcalila istina "posljednje večere" i očutih tople šapate tvoje duše. I will wait for you, titrala je kozmička energija slatkozvučjem tvoga glasa. Ne volim riječ čekanje, ali čekat su na te i onda kada nitko ne bude čekao više, poslužih se stihom dragog mi pjesnika.  I onda se dogodila čudesnost žuđene stvarnosti. Nad nama je blještalo ponoćno sunce. Bila je to noć puna nepoznatih mirisa koju su se slijevali preludijem ljubavne igre u etidu kojom smo izrastali iznad očevidnosti fizike postojanja i uranjali u metafiziku žuđenog sladoglasja euforije predavanja ljepoti. Tmina je nestajala u plemenim jezicima nutrine koji su nas odnosili na obronke  pradomovine. Pričestio si me svetim tjelom vjerovanja koje postade euharistijski obred misnog slavlja na na žrtveniku u hramu ljubavi. Iz ciborija se širio okus crvenog vina kojim si posvetio želju na usnama. Pretočena sveta krv se razlijevala dubinama i sjedinjavala nas sa svjetlosnom dimenzijom vječnosti. Milozvučnost nebeskog osmijeha nas je hrabrila u euritmiji umijeća pokreta kojima smo slavili solsticij, to nježno prelamanje  proljeća u ljeto, tu nedodirljivu tankoćutnu eustaziju koja je uzburkavala valove našeg podmorja. Na margini između jučer i sutra odživjesmo san Ivanjske noći. Bio si Lisander, bila  sam Hermija iznad nas je lebdjela boginja sjajna koja se ogledala u dubini tvog pogleda. Nestajali smo u vilinskoj šumi, sjedili na jastucima od jaglaca, a onda se tražili na anđeoskim poljanama, voljeli se bezumnom ljubavi. Zaodjevao si me u ruho sjajnih čari, zamatao me u nepostojeće geometrijske oblike. Na krilima nestašnosti me odnosio u nedohvatne daljine i vraćao u čarobni krug ljetnog solsticija punog legendi i vilinsko- anđeoskih priča. Ponoćno sunce je bilo svjedok ponovnom uprisutnjenju božanske ljubavi u našem ovdje i našem sada.

http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/